Alma Mujanović: Noć Vlade Kreslina koju neću zaboraviti

Ramazanske večeri nad Sarajevom mojim najljepše su večeri koje volim. Međutim, ovo ljeto postalo je još ljepše i prisustvom Baščaršijskih noći u kojima se sastaju svi umjetnici, spajajući se u jednu neopisivu unikatnost. Upravo sinoć, moja duša bila je ispunjena najljepšom noći u gradu - koncertom i poetskom večeri Vlade Kreslina s njegovim sarajevskim prijateljima. 

Piše: Alma Mujanović, članica Male pozorišne akademije

U prepunoj bašti Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti, uvod Ahmeda Burića u kojem on opisuje svoja osjećanja i na svoj način ih interpretira publici me zadivio. Iskusan pisac, novinar i kolumnist koji uvijek govori kako misli, na realan način je potreban svakom građaninu ovoga grada. Mile Stojić, pjesnik koji živi u svom svijetu poezije, pokazao je kako on svoju ljubav nikada ne zaboravlja. Svoju pjesmu posvetio je supruzi, velikoj ženi i glumici naše zemlje - Hasiji Borić, koja predano vodi inkluzivni umjetnički projekat Mala pozorišna akademija koji okuplja djecu sa i bez poteškoća. 

Vlado Kreslin je ovu svoju sarajevsku noć obogatio pjesmama koje nam je izveo zajedno s Damirom Imamovićem. Crna gitara mu je i sinoć bila najbolji prijatelj. Uz nju nam je ispričao pustolovine, muzikom i pjesmom, život nam je odsvirao i otpjevao. Svojim sazom, ovu je večer uljepšala draga Vesna Andree Zaimović, uz koju su Kreslin i Imamović otpjevali jednu sevdalinku. 

I mi smo, kao Mala pozorišna akademija, obradovali prisutne svojim izvedbama. Sa svega četiri tačke i uz pratnju violine koju je svirala Marina Tomić uspjeli smo ih nasmijati. Podsjetili smo ih da čuvari bosanske tradicije itekako postoje, počevši od naše profesorice, glumice i bosanske žene – Hasije Borić bez koje Mala pozorišna akademija, niti naše Bosansko sunce ne bi postojali.

Čarobnu noć među ružama u avliji Muzeja neću zaboraviti - a ni Vladu Kreslina, bez ijedne fotografije s njim, ali s fotografijom u sjećanjima.