Ivor Martinić o svojoj predstavi

Novi prateći sadržaj MESS-a Razgovor s autorima, organiziran je tako da se dan nakon igranja predstava iz festivalskog programa Balkan (Con)Text, u SARTR-u upriliči druženje s piscima. Moderatori ovog programa Fadila Nura Haver i Ahmed Burić, ugostili su Ivora Martinića, pisca i jednog od autora predstave Moj sin malo sporije hoda.

Martinić, u ovom trenutku, kad se govori o mladoj generaciji, vjerovatno je  najznačajniji autor dramskog pisma u regiji. Njegovi tekstovi Drama o Mirjani i ovima oko nje ili Ovdje piše naslov drame o Anti igrani su u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani i Splitu, a sarajevska publika je 30. septembra vidjela inscenaciju ZeKaM-a koju je režirao Janusz Kica.

Ivor Martinić je za sebe, između ostalog rekao, da dugo ispituje šta je pravi razlog onoga zbog čega se neki tekst igra na pozornici, i da dugo ispisuje tekst kojim na kraju želi biti zadovoljan. "Naravno da nikada ne možete do kraja biti zadovoljni onim što ste napisali, ali moj put je takav da dosta osluškujem i tražim, pokušavam da moj jezik istovremeno bude i pozorišni, ali i životan, stvaran", objasnio je Martinić i dodao da je Moj sin malo sporije hoda intimistički komad u kojem glumci ne govore neke velike rečenice o svijetu ili neke strašno "pametne" stvari nego je njihov zadatak da nam pokažu život jedne obitelji koji je težak, između ostalog, zato jer je njihov sin 25-godišnjak koji ne može hodati.

"Život je često pretežak i da bi se to zaboravilo koriste se najrazličitije stvari – od gledanja i prepričavanja televizijskih serija, do neumjerene kupovine ili opsjednutosti kućnim ljubimcima. Na kraju, ipak, pobijede likovi, i to je čini se, neka zakonitost koju slijede sve moje drame. Svaki moj naslov, recimo, ima 25 slova, i u nekim detaljima, zaista, pazim da se držim dramske strukture, koja je uvjetno rečeno, najotvorenija, ali opet u njoj pristajete na to da ste dramski pisac i da je tekst pisan za pozornicu", kazao je Martinić.

Pisac je dodao da na različite načine percipira i predstave rađene po njegovim tekstovima. "Ne možete izbjeći loše i dobre tekstove, i predstave. Bez toga nema ni karijere, ni života uostalom".   

Tokom susreta razvio se inspirativan dijalog u kojem je bilo riječi o različitim aspketima teatra u regiji, i (ne)mogućnostima proizvodnje i produkcije dramskog teksta.

Gošća narednog razgovora (2. oktobar) je Olga Dimitrijević (autorica predstave Radnici umiru pjevajući), a u subotu, 6. oktobra, na redu su Refet Abazi (Akvarijum) i Radmila Smiljanić (Bunar).