Predstava: Mousefuckers

U ponedjeljak, 18. maja u 20h na sceni Sarajevskog ratnog teatra gostuje predstava iz BNP Zenica „Mousefuckers“, autora Almira Imširevića.

Autor: Almir Imširević
Režija: Stevan Bodroža
Podjela uloga
Enki: Enes Salković
Ajša: Snežana Vidović
Gile: Robert Krajinović
Tamara: Lana Delić
Gazda: Ištvan Gabor
Hor sjenki: Dino Brljevac, Adna Hasanić, Igda Jarić, Haris Hadžisejdić, Ishak Jalimam, Amina Ćurić, Tamara Miličević-Stilić, Harun Skender, Tahir Kavaz

Smještajući svoje likove u klaustrofobični prostor emigrantskog stana u Ženevi, u okrilju  svemirskog mira sasvim obične novembarske noći, Imširević, dosljedno, dakle, slijedeći klasični dramski shemat o jedinstvu radnje, vremena i mjesta, sriče/izriče gotovo dokumentaristički bolnu i oporu „istinu/istine“ (mislimo i na istinu scenske fikcije i „fakcije“ društvene zbilje) o jednoj generaciji „promašenih“ na početku 21. stoljeća. Kroz dva emigrantska para (Ajša i Enki dolaze iz Sarajeva,  a Gile i Tamara su iz Beograda), povezana generacijski, ali i „bukom i bijesom“  dijabolične balkanske povijesti, Imširević scenski ubjedljivo gradi likove koji od pretpostavljenih dramskih tipova postaju složeni inidividuumi zatočenii u svojim egzistencijalnim kavezima  u  kojima su istovremeno i „taoci i kidnaperi“.

U radikalnom otklonu od ideologija i mitologija kojima su kontaminirani i militarizirani i ovdašnji  ljudi i socijalni pejsaži u kojima životare, likovi iz Mousefukers svedeni su, dakle, na muku vlastitog postojanja čija su temeljna osjećanja – tjeskobe, nemoći, pasivnosti, osamljenosti iz kojih se, onda, i nemogućnost svake  ozbiljne komunikacije nameće kao posve logična posljedica.

Nostalgija kojom su, dakako, osjenčeni likovi ex-jugoslovenskih emigranata je, valja naglasiti, osobite je vrste i značenja. Nije to, dakle, isključivo patnja izazvana nemogućnošću povratka u domovinu, tugovanje za domovinom, zavičajem (ono englesko homesickness), već  semantički rafiniranija, složenija od, u ovom slučaju, „jednoznačnog“ grecizma. I nisu to samo sjetne usamljeničke epifanije ljubomorno čuvane u „otkačenim“ Enkijevim kasetama sa „zvukovima Sarajeva“, nego i svojevrsna tuga za odsutnim, za izgubljenim mogućim životima, za izgubljenim identitetima. Zato je priča o „mousefuckersima“ i priča o autsajderima na putu kući. A iz beketovski loše beskonačnosti, katarzično finale ovog komada na to upućuje, vjerovatno, nije i neće biti baš jednostavno izaći.

Scenografija i kostimografija: Antun Marohnić
Muzika: Igor Kasapović
Scenski pokret: Sanja Burić
Jezički saradnik: Đorđe Marković
Asistentica scenografa: Lejla Selimović
Producent: Hazim Begagić
Izvršna producentica: Sandra Ikanović
Inspicijentica: Borka Jokanović