Predstava: Hipermnezija

U četvrtak, 24. januara 2013. u okviru programa Otvorena scena  Sarajevskog ratnog teatra, od 20 sati publika će imati priliku pogledati predstavu Hipermnezija u režiji Selme Spahić, nakon čega predstava odlazi sa naše scene, najprije u Solun, Grčka, a onda se vraća, ponovo, u Beograd.

Predstava Hipermnezija svoju premijeru je imala na Danima Sarajeva u Beogradu 7. maja 2011. godine u Bitef teatru u Beogradu, a urađena je u koprodukciji Bitef teatra i Heartefact fonda. Predstava je do sada na sceni Sarajevskog ratnog teatra igrala u novembru i decembru, a za svako od igranja tražila se karta više.

Hipermnezija je pojačana sposobnost pamćenja određenih događaja. Pojačana sposobnost pamćenja je najčešće povezana sa afektivno obojenim stanjima (izrazito ugodna ili neugodna iskustva). U životu često želimo da zaboravimo neke neugodne situacije iz svojih života, ali nam to otežavaju intenzivne emocije koje prate naša sjećanja…

Predstava Hipermnezija analizira prešućeno u procesu odrastanja i porodičnim odnosima osam mladih glumaca koji su rođeni u istoj državi, a danas na istoj teritoriji žive u tri različite države. Preko njih uviđamo koliko su društvene i političke okolnosti na ovim prostorima imale utjecaj, mijenjale, razorile ili očuvale porodice.

Režiju predstave potpisuje Selma Spahić, a u predstavi igraju: Maja Izetbegović, Jelena Ćuruvija, Tamara Krcunović, Milica Stefanović, Ermin Bravo, Alban Ukaj, Sanin Milavić i Damir Kustura.

“Za osam ljudi koje gledamo na sceni intimna historija je nužno obilježena ekstremnim društveno-političkim okolnostima. Ali me je zanimala prvenstveno intimna historija. Dobro, historijske činjenice su tu (iako ih sukobljene strane različito tretiraju), ali šta se tebi događalo? A tebi? Kako si ti to tada vidio/vidjela, sa pet, deset ili trinaest godina? Znala sam da ću spajanjem ljudi iz Sarajeva, Beograda i Prištine i bavljenjem njihovim biografijama nužno dobiti politički kontekst. Htjela sam da on bude prisutan kroz predstavu baš onoliko koliko je obilježio živote osmero djece ili adolescenata/kinja u to vrijeme. Iz njihove vizure, u tadašnjem trenutku, bez komentara iz današnjice. Tih dvadeset godina su većina života ili cijeli život za autorski tim. Ostavile su nepovratne posljedice i nebrojene ožiljke. Ali je to istovremeno naš život, jedina stvarnost koju smo odrastajući poznavali. I ti individualni doživljaji, pogled na svijet djece koja odrastaju u ekstremnim okolnostima, to je ono što me zanima.“, riječi su redateljke Selme Spahić o predstavi.