Otvaranje retrospektive Ignaca Medena

Slovenački umjetnik Ignac Meden otvorit će retrospektivnu izložbu pod nazivom OS/TVAR/ENJA, u Umjetničkoj galeriji BiH u petak 18. septembra u 20 sati. Izložba će biti otvorena do 10. oktobra. 

Ignac Meden rođen je 1951. godine u Depali vasi kod Domžala. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. Trenutno živi i radi u Šalovcima, Goričko.

Iz programske knjižice: 

„OS/TVAR/ENJA slikara Ignaca Medena nisu uobičajene slike jer one nadmašuju dvodimenzionalnost i svaki okvir slike, a nisu ni kipovi, jer im ni igra volumena i sijena nije dovoljna, ta ostvarenja su stvarno ustvarenja, kako ih je najpreciznije i nazvao sam umjetnik. Ignac Meden već desetljeća insistira na rubu, na onoj krajnjoj granici između recepcije i percepcije, gdje završava objekat a počinje slika, gdje u dvodimenzijalnosti slika i svega što nalikuje slici korača u prostor, ne pretpostavljeni, već stvarni prostor. Taj prostor više nije ograničen, već je ponovo ogovoren.  OS/TVAR/ENJA omogućuju da prevaziđemo podjelu na sliku i objekat, da se približimo samoj stvari, i, ako se ne predamo iluziji, idemo još dublje k tvari, gdje se rasprostiru ne samo pogledi na individualne boje i njihove kombinacije nego i uvid u samu prirodu svjetlosti, a tim i svijeta. Suština tog prikaza, glavni lik tih slika ne leži samo u prožimanju površina i volumena, oblika i uzoraka, tekstura i kontura, boja i njihove sjene... dešava se negdje unutar traženja nečega među mrežama na zidu i mrežnicom oka, a desi se kada se posmatrač do te mjere umiri, da se, na granici između prihvaćanja i percepcije, posmatranje može promijeniti u poimanje.   

Umjetnička galerija BiH je otvorena za posjetioce svaki dan, osim nedelje, od 10h do 20h.

Dio retrospektivne izložbe, koja se seli u Umjetničku galeriju Bosne i Hercegovine, ne samo da mami poglede nego je i prilika da se na vlastite oči uvjerimo kako ostvarenja bez okvira i granica napune prostor, u kojem svaki, pa i najmanji korak, mijenja strukturu kako djelomično, tako i u cijelosti. Rijetko kad čovjek može osjetiti takvu napetost između objektivnosti i subjektivnosti, između spokoja cijelosti i podrhtavanja dijelova, gdje se čovjeku više nego samo čini da se, u zavisnosti od ugla posmatranja, razotkriva i ona najdublja šifra.“ (Janko Rožič)