Koncert sjećanja na profesora Osmana-Faruka Sijarića

O profesoru Sijariću

Prof. Osman-Faruk Sijarić rođen je 17.05.1942. godine u Mostaru, od oca Ćamila, renomiranog pisca i majke Sabine. Nižu i srednju muzičku školu, a zatim i Muzičku akademiju, u klasi K. Hauzera, završio je u Sarajevu. Postdiplomski studij violine pohađao je na Muzičkoj akademiji u Ljubljani, a nastavio ga na Državnom konzervatoriju “P. I. Čajkovski” u Moskvi na katedri D. Oistrakha. Nakon dvije godine specijalizacije kod G. Barinove, u Moskvi 1972. završava i magistarski studij u klasi P. A. Bondarenka.

Po povratku iz Rusije, Faruk Sijarić najprije radi u Srednjoj muzičkoj školi, a od 1974. godine na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, gdje do odlaska u mirovinu 2012. godine djeluje u svim zvanjima, od asistenta do redovnog profesora. Funkciju dekana Muzičke akademije obnašao je 1987. do 2003. godine. Bio je prorektor Univerziteta u Sarajevu od 1994 do 1997. godine.

Kroz svoju pedagošku djelatnost odgojio je generacije koncertno aktivnih violinista, a i sam je kao plodan reproduktivni umjetnik koncertirao u svim republikama bivše Jugoslavije te nastupao u Austriji, Zapadnoj i Istočnoj Njemačkoj, Čehoslovačkoj, Turskoj, Bugarskoj, Švedskoj, Holandiji, SSSR-u i SAD-u. Snimio je gramofonsku ploču s djelima Magdića, Cipre, Slavenskog i Komadine što predstavlja jedno od rijetkih diskografskih izdanja umjetničke muzike na području BiH. Njegovu koncertnu aktivnost redovno su pratile veoma afirmativne kritike u najznačajnijim medijima bivše Jugoslavije.

Pored pedagoške i umjetničke djelatnosti, Osman-Faruk Sijarić bio je izuzetno aktivan u društvenom i kulturnom životu Sarajeva i Bosne i Hercegovine te u različitim strukovnim kulturnim organizacijama i institucijama. Za svoj društveni rad Sijarić dobio je niz značajnih priznanja među kojima su i plaketa Grada Sarajeva i Orden rada sa srebrenim zracima.

Djelovanje Faruka Sijarića u ulozi dekana Muzičke akademije u opsjednutom Sarajevu imala je presudnu ulogu za opstanak institucije u najtežim danima njenog postojanja. Svojim predanim i požrtvovanim radom uspio je obezbijediti da Muzička akademija ne prekine svoj rad i da njeni nastavnici i studenti imaju uslove za kontinuirano djelovanje. Zahvaljujući njegovom internacionalnom angažmanu, Akademija je dobila neophodne instrumente i bibliotečku građu, a uspio je obezbijediti oko dvadeset stipendija za nadarene mlade umjetnike na vrhunskim evropskim umjetničkim akademijama, od kojih su mnogi danas nastavnici na Muzičkoj akademiji UNSA. Svojim umjetničkim i dekanskim angažmanom, kao inicijator ponovnog pokretanja rada Sarajevske filharmonije te organizator i nosilac niza međunarodno značajnih projekata, dao je krucijalni doprinos obnovi i prosperitetu Muzičke akademije i cjelokupnog muzičkog života u BiH u poslijeratnom periodu. Preminuo je u Sarajevu 19.01.2021. godine.

“Bio je jedan od rijetkih ljudi koji su se mogli ponositi višestrukim odlikama čovjeka humaniste, cijenjenog profesora, čuvara muzičke akademije u ratnom periodu, poliglote, političara demokratskih ubjeđenja, zaštitnika dobrih i osjetljivih ljudi.” (dr. Ivan Čavlović, prof. emeritus: “Zaštitnik dobrih i osjetljivih ljudi”, Oslobođenje, KUN, 4.2.2021, Sarajevo)