Detalji iz prvog Statuta Grada: Garancija muktara

Priča o prvom Statutu Grada Sarajeva počinje dolaskom Austro-Ugarske na područje Bosne i Hercegovine kada, 1878, Sarajevo dobija status grada.

Statut je pravni akt kojim se, u ovom slučaju, uređuje samoupravni djelokrug jedinice, njena obilježja, javna priznanja, ustrojstvo, ovlasti i način rada tijela, način obavljanja poslova, mjesna samouprava, ustrojstvo i rad javnih službi, oblici saradnje te druga pitanja od važnosti za Grad

Iste godine, 22. avgusta, "nova vlast" postavlja prvog gradonačelnika i donosi privremeni Ustav. Do prvog zvaničnog Statuta Sarajevo će čekati nekih šest godina: prvi zvanični Statut objavljen je 9. januara 1884.

Taj Statut činilo je 77 tačaka, a dokument, između ostalog, precizira kako Grad Sarajevo samostalno obavlja razne općinske poslove i upravlja općinskom imovinom.

Navedeno je da Općinu grada Sarajeva zastupaju: Općinsko zastupstvo, Gradsko poglavarstvo i kotarski (glavni, baš) muktari (muhtar, tur, starješina mahale u gradu).

Općinsko zastupstvo

Općinsko zastupstvo je bilo tijelo koje savjetuje i odlučuje i koje u granicama ovlasti određenih zakonom, čuva interese općine, raspolaže općinskom imovinom, te donosi, te izdaje urbanističke saglasnosti,

ZAKLETVA GRADONAČELNIKA
Ja _____ zaklinjem se Bogu svemogućem (i t. d. iz službene zakletve). I pošto sam imenovan gradskim načelnikom (podnačelnikom) za grad Sarajevo, zavjerujem se da ću vjerno i savjesno ispunjavati dužnosti koje mi nadlaže po mojem zvanju te su naručito propisane općinskim Štatutom, da ću se dragovoljno pokoravati zakonima i zapovjedima mojih starijih oblasti, da ću stalno čuvati uredovnu tajnu, i da ću uvjek držati na umu interes vlade, te blagostanje zemlje i grada Sarajeva; sve to vjerno i bez primisli. Tako mi Bog pomogao.

Ovo tijelo činila su 24 zastupnika. Od tog broja 12 je bilo muhamedanaca, 6 istočno-pravoslavnih, te po tri katolika i Jevreja. Dvije trećine članova birano je općinskom većinom, dok jednu trećinu imenuje Vlada između uglednih i zaslužnih građana. Također stoji da članovi općinskog zastupstva ne dobijaju službeni doplatak za svoje zvanje. Ipak, ukoliko osoba koja je imenovana mandatarom, bez valjanog razloga odbije da obnaša tu funkciju (starost, bolest isl.) morala je platiti kaznu od 50 do 500 forinti. Također su se novčano kažnjavali nemarni zastupnici.

Ukoliko se za gradonačelnika izabere jedan od članova Općinskog zastupstva, onda na njegovo mjesto dolazi zamjenik koji mora biti iste vjeroispovjesti kao njegov prethodnik.

Nakon imenovanja, gradonačelnik i njegov zamjenik će položiti zakletvu u prisustvu Općinskog zastupstva.

Interesantno je da u Općinsko zastupstvo, između ostalih, nisu mogli biti birani siromašni, stranci, te osuđenici.

Općinsko zastupstvo funkciju je obavljalo tri godine, a u četvrtoj je birano četvrtoj godini mandata moralo je raspisati nove izbore.

U našoj galeriji pogledajte stranice prvog Statuta Grada Sarajeva, koje su nam ustupili zaposlenici Historijskog arhiva Sarajeva, kojima se i ovdje, još jednom, zahvaljujemo.

Gradsko poglavarstvo

Kako piše u Statutu, Gradsko poglavarstvo čine gradonačelnik, njegov zamjenik, zajedno sa općinskim činovnicima i zajedno sa pomoćnim osobljem. Činovnike bira gradonačelnik.

Državnu nadzornu vlast nad općinom, kao njenim poslovima i imovinom imao je vladin povjerenik i njemu dodijeljeni organi. On je ujedno i posredujući organ između općine i državne vlasti. Imao je velika ovlaštenja, te je mogao raspustiti sjednicu općinskog zastupstva. Također, usljed naredbe Zemaljske vlade, on raspušta općinsko zastupstvo ili raspisuje nove izbore. 

Gradskog načelnika i donačelnika bira poglavar zemlje, ali na prijedlog povjerenika iz civilnog života. Gradsko poglavarstvo je izvršni (u Statutu je stajalo eksekutivni organ) pod kontrolom općinskog zastupstva, odnosno Zemaljske vlade.

Gradonačelnik je neposredni predstavnik gradskog poglavarstva, te je odgovoran za njegovo poslovanje.

Poslovi poglavarstva bili su, između ostalih, vođenje inventara, upravljanje općinskim prihodom i rashodom, te upravljanje gradskom blagajnom i knjigovodstvom, kao i njegovanje i popravljanje općinskih cesta, puteva, tržišta, vodovoda, ćuprija.

O kotarskim muktarima

Kotarski muktari bili su glavni povjerenici u mahalama, nešto kao današnji povjerenici u mjesnim zajednicama. Zadatak im je bio da u svojim područjima podupiru gradskog načelnika u vršenju općinskih i javnih poslova.

Kotarski muktari su bili birani iz stanovništva one vjeroispovjesti koja je najbrojnija u tom kotaru, a bilo je poželjno, ali ne i ključno, da znaju čitati i pisati.

Kotarske muktare bira općinsko zastupstvo, a imenovao ih je gradonačelnik na tri godine. Općinski zastupnik istovremeno nije mogao biti i kotarski muktar.

Njihov posao bio je tačno i brzo sprovođenje uputa koje su dobijali iz gradskog poglavarstva. te da posreduju između stanovništva i gradonačelnika, odnosno da želje i tužbe dojavljuju načelniku grada.

Između ostalog, posao im je bio da se staraju o čišćenju i osvjetljavanju ulica, vrše poslove tržnog, građevinskog, cestovnog, požarnog i zdravstvenog redarstva, kao i da se staraju o sirotinji u tom kotaru.

Odgovornost kotarskog muktara bila je velika. On je svojom imovinom garantovao eventualne štete koje bi išle na račun grada.

Izmjene Statuta

Određene odredbe ovog statuta izmijenjene su 1. marta 1899. godine. Za razliku od prethodnog statuta čije su odredbe objavljene u Glasniku zakona pisane na njemačkom i na lokalnom jeziku, izmjene su objavljene na lokalnom jeziku, ali u dva pisma – latinicom i ćirilicom.

Bitne izmjene Statuta bile su uvođenje dva podnačelnika, kao i povečanje broja članova Općinskog zastupstva sa 24 na 27. Tačnije, povećan je broj katolika kojih je po novim odredbama u Općinskom zastupstvu bilo šest. Također su napravljene i izmjene u izboru članova u Općinskom zastupstvu.

Za raliku od prethodnog statuta, u izmijenjenom je Sarajevo okarakterisan kao glavni grad.