Ćiro Mandić: Adria Blues je duhoviti film o ugašenim ljudima

Autor filma Adria Blues je Miroslav Ćiro Mandić, proslavljeni redatelj koji trenutno živi i radi u Ljubljani, a u Sarajevu je ostvario veliki dio svoje karijere. S obzirom na to da je njegov najnoviji igrani film baziran na priči o bivšem uspješnom rockeru koji, sklonivši se iz Bosne u Sloveniju usljed rata, prestaje da se bavi svojim poslom, razgovor sa redateljem započeli smo na temu 'dijaspore'.

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović, Radiosarajevo.ba 

Radiosarajevo.ba: Možemo li o vama govoriti kao o bivšem Sarajliji i sadašnjem Ljubljančaninu?

Mandić: Ja sam vazda Sarajlija. Ne bih baš tako rekao-  bivši, jer gdje god da odem, uvijek sam Sarajlija.

Radiosarajevo.ba:  Da li vas i drugi doživljavaju tako?

Mandić: Apsolutno, zahvaljujući mom tvrdom naglasku i nekom vokabularu koji sam sačuvao od birvaktile. U stanju sam pronaći neku riječ koja je bila česta osamdesetih godina, a danas je skoro zaboravljena. 

Radiosarajevo.ba: Kako se, nakon Sarajeva, kretala vaša karijera – gdje ste sve živjeli i čime ste se sve bavili? 

Mandić: Ne bih govorio o karijeri, meni je ta riječ strana. Sve su to različiti projekti koje radimo, neke zbog novca, neke iz zadovoljstva, a ljudi to onda uvezuju u riječ karijera - ja to nemam. Ja imam sporadične događaje u kojima sam uživao ili nisam. Bio sam u Francuskoj nekoliko godina, potom u Pragu, pa u Americi gdje me put nanio iz ličnih razloga, da bih 2005. došao ponovo u Sarajevo. Tu sam do 2006. radio film 'Ljubav na granici',  da bih nakon toga odselio u Ljubljanu, gdje i danas živim. Ali to je više kampovanje, život sa spakovanim koferima, jer sam svaka dva-tri mjeseca u Sarajevu. 

Miroslav Mandić je rođen u Sarajevu, a diplomirao je na Columbia University Film School u New Yorku. Pisac je scenarija i reditelj više igranih i dokumentarnih filmova kao i tv serija koji su osvajali nagrade na filmskim festivalima kao i srca publike u prošlim desetljećima (Brak radnika, Top lista nadrealista 2, Borderline Lovers, Život radnika, Searching for Johnny...). Od 2005 živi i stvara u Ljubljani gdje je i vanredni profesor na ljubljanskoj Akademiji za pozorište i film AGRFT. 

Radiosarajevo.ba: U tom smislu ste relevantan sugovornik na temu koliko je teško onim našim ljudima koji su do rata ostvarili značajne karijere da se i u dijaspori nastave baviti svojim poslom? 

Mandić: Film 'Adria Blues' nije film o emigrantu, nego o ljudima koji su bili dovoljno vrijedni i djelatni da su nešto postigli osamdesetih godina, a nakon toga odustali, ugasili se. Mi ovdje govorimo o relaciji BiH – Slovenija, ali poticaj za film došao je sa Hvara. Tamo sam prije nekoliko godina sreo jednog slikara, koji mi je, pored svih svojih lijepih slika, pokazao jedno bijelo platno, samo je na sredini bio zaboden kist. Pitao sam ga otkud takva slika, a on mi je rekao kako je to njegova posljednja slika koju je naslikao 1993. Poput njega, tako je mnogima bilo jako teško da se pokrenu u tim godinama. I meni lično. Radio sam ono što se zove posao, ali ne i ono u šta vjerujem. Zato je i došao ovaj film, osjećao sam dužnost da ga posvetim ljudima poput tog slikara, ili bivšeg novinara koji u Pragu konobariše, ili jednog poznanika koji je iz medija prešao u noćne portire... Na neki način, Senad Bašić bi trebao biti reprezent tih nekih ugašenih ljudi.

Radiosarajevo.ba: Sa sobom ste u dijasporu ponijeli i jedan osobit kulturni kapital - a to je neposredno iskustvo bosanskog humora, koje ste imali kroz rad na Top Listi Nadrealista. Koliko je naš humor primjenjiv na inostrane situacije? 

Mandić: Tu nema kalkulacije - ili je smiješno ili nije. Ja mogu furati to, a ko hoće da prihvati, prihvatit će. U Sloveniji nailazim na mlade ljude koji vrte Nadrealiste sa YouTubea i u stanju su podsjetiti me na replike i skečeve koje sam ja sam već zaboravio. 

Radiosarajevo.ba: Film 'Adria Blues' je slatko-gorka komedija. Kako ste pisali scenarij i da li ste imali asistente odnosno ljude sa kojima ste razrađivali tu njegovu humorističku dimenziju?  

Mandić: Teško sam ga pisao jer sam nastojao da to ne bude samo priča o dvoje glavnih protagonista. Tako sam odlučio da ga oplemenim duhovitim detaljima. Mene nije zanimala samo priča o njih dvoje, koliko i priča o onima koji su, fabulativno, u svojoj ranoj mladosti bili publika glavnog lika - bivšeg rockera Tonyja Riffa i koji sada poslije dvadeset godina žele da ga ponovo vide i čuju. Tako da je ovo priča i o generaciji u tranziciji. Imam osjećaj da je mnogim ljudima pasao prelaz iz socijalizma u vulgarno-kapitalističko društvo, da su oportunistički zgrabili što se zgrabiti da. Mnoge druge ljude je to bacilo u knock-down i nisu bili pripremljeni za tranziciju. Svi ti likovi su krajem osamdesetih bili dovoljno stari da su bili formirani, a devedesetih suviše mladi da ih je tranzicija poslala na potpuno različite strane.      

Radiosarajevo.ba: Hvala na razgovoru, želimo vam uspješnu distribuciju filma. 

O filmu Adria Blues čitajte i kroz intervju sa Senadom Bašićem, glavnim protagonistom. 

Film Adria Blues bit će prikazan u tri termina: 

• Multiplex Cinema City - Dvorana  #4, 20.08.2013 u 17:30 
• Novi Grad Otvoreno kino, 21.08.2013 u 20:45
• Multiplex Cinema City - Dvorana #5, 22.08.2013 u 21:15