Annie Liebovitz: Kafa i cigara sa Susan Sontag

Na fotografiji snimljenoj u ratnom Sarajevu 1994. godine, vidimo redatelja Harisa Pašovića i pokretača kultnog ratnog radija Zid Zdravka Grebu kako piju kafu sa gošćom Sarajeva Susan Sontag. Fotografiju je snimila slavna umjetnica fotografije Annie Liebovitz, koja je u to vrijeme takođe boravila u opkoljenom Sarajevu, snimajući neke od antologijskih fotografija. Družeći se svaki dan sa Sarajlijama, Liebovitz je snimila i niz fotografija kao uspomene na te susrete, a među takve spada i ova. To je bio povod za kratak razgovor sa Harisom Pašovićem. 

RadioSarajevo: Sjećate li se situacije u kojoj je nastala ova fotografija. Možete li je opisati?
Pašović: Ne sjećam se tog trenutka. Bili smo na Radio-Zidu Zdravka Grebe...

RadioSarajevo: Na fotografiji pijete kafu i pušite. U vrijeme rata ovo je  
predstavljalo popriličan luksuz. Kako ste nabavljali kafu i cigarete?
Pašović: Tokom opsade bilo je jako malo kafe i cigareta... Moguće je da je zalihu za taj dan donijela Susan. Ona je često 'krala' sa stolova za doručak iz Holiday Inn-a gdje je odsjedala i donosila raji.

RadioSarajevo: Pretpostavljam da je negdje izvan kadra postojala i četvrta šoljica kafe za autoricu fotografije Annie Liebovitz? Ona sama govorila je za nju Sarajevo pod opsadom bilo nepresušna inspiracija za fotografiranje, no da li je, uprkos tome, ipak znala da se opusti?
Pašović:  Mislim da Annie nije pila kafu. Zapravo, sjećam se da je Annie stalno fotografisala. To je njen način postojanja. Ona nikada ne govori mnogo, ne "socijalizira" se... Uvijek je samo bila "tu negdje" i nečujno fotografisala.

RadioSarajevo: Koliko je zapravo Susan Sontag utjecala na Annie da dođe u Sarajevo?
Pašović: Mislim da Susan nije direktno pozvala Annie da dodje u Sarajevo. Susan je jednostavno bila opčinjena Sarajevom, gnušala se opsade, bila je zadivljena Sarajlijama i našim otporom. O tome je pričala sa Annie, ali je ona sama odlučila da dodje. 'Vanity Fair' joj je, kao svom ekskluzivnom fotografu, bio zabranio da ide u Sarajevo. Bilo je previše opasno, mogla je poginuti. Ali, mislim da je Annie uvijek radila sve na svoju ruku i ona se nije obazirala na zabrane.

RadioSarajevo: Kako je Susan utjecala na vas i vaš rad u ratu? Šta ste od nje naučili, a šta ona od vas?
Pašović: Za mene je Susan Sontag bila važna i mnogo prije rata. Njene knjige "O fotografiji" i "Bolest kao metafora" bile su ključne knjige i za mene kao i za mnoge mlade umjetnike i intelektualce. Jako mi je zanimljivo da sada razgovaramo o ovoj fotografiji - o njoj bi najbolje mogla pisati sama Susan koja je toliko voljela umjetnost fotografije i koja je znala gledati fotografiju na poseban način, onako kako niko drugi nije to znao. Annie je, zaista, u toj fotografiji uhvatila jednostavnost i toplinu druženja Susan, Zdravka i mene. Na slici se vidi Susan koja je u Sarajevu bila tako opuštena, tako blaga, što nikako nije bilo tipično za jednu od najvećih intelekutalki 20. stoljeća.

Nas dvoje smo zajedno radili na predstavi 'Čekajući Godota',i povremeno smo se družili i mnogo godina nakon rata, u Sarajevu i New Yorku. Susan je bila velika osoba, nemilosrdno pametna i beskompromisno nježna ;)

RadioSarajevo: Kako su Susan i Annie doživjavale Sarajevo pod opsadom?
Pašović: Susan je u Sarajevu bila desetak puta. Stalno se vraćala, bio je to njen grad. Ja sam zamolio Annie da napravi plakat za Međunarodni teatarski i filmski festival MES. Tada sam bio direktro MES-a i spremali smo predstave 'Alcestis', 'Čekajući Godota' i prvi Sarajevo Film Festival 'Poslije kraja svijeta'. Annie je u New Yorku napravila sada već legendarni plakat na kojem je njena fotografija kupača na Bentbaši i skakača koji skače "laste" u Miljacku. Susan je onda bukvalno "prokrijumčarila" 200 plakata u Sarajevo na UN-ovom letu i donijela ih noseći ih na leđima. Danas je to kolekcionarski plakat čiji se rijetki primjerci nalaze u privatnim kolekcijama širom svijeta.

RadioSarajevo: Koliko su i jedna i druga, po vama, pomogle da se svjetska javnost senzibilizira za patnjama Sarajlija?
Pašović: Tekstovi i govori Susan Sontag imali su ogroman uticaj. Na primjer "Washington Post" je na naslovnoj stranici objavio tekst po naslovom "Čejakući intervenciju, čekajući Clintona" povodom premijere 'Čejakući Godota'. U intervjuu njemačkoj televizijskoj stanici ARD, Susan Sontag je bila prvi internacionalni intelektualac koja je rekla "Ovo što se dogadja u Bosni je genocid." od 1993. do 2000. neprekidno je svuda po svijetu govorila o Sarajevu i BiH, objavljivala je knjige i eseje. Njen sin, poznati novinar i pisac, David Rieff stalno je pisao o BiH. Annie Liebovitz je objavila čuvenu foto-reportažu iz Sarajeva u slavnom američkom časopisu "Vanity Fair."

Fotografija o kojoj razgovaramo dio je kapitalne autorske monografije "Annie Liebovitz" i dio velike Anniene izložbe koja i danas putuje svijetom. Svako malo neko mi se javi iz Berlina, Londona, Pariza ili nekog drugog velikog grada da mi kaže kako je vidio ovu sliku na Annienoj izložbi...

RadioSarajevo: Da li ste sa Annie Liebovitz u kontaktu i danas?
Pašović: Posljednji put smo se vidjeli na sahrani Susan Sontag u Parizu. Nakon sahrane, prijatelji Susan Sontag su se skupili kod Annie u njenom pariškom stanu. Tada smo se bili nakratko izdvojili i malo porazgovarali. Nisam joj rekao koliko je volim, jer jer nekako u prisustvu Annie Liebovitz riječi postaju nevažne.

Vezano: Sarajevski poljubac Annie Liebovitz