Vukovar: Tužna priča Djevojčice u plavom kaputiću

'Puno je onih koji su se na meni, na mojoj muci i mom imenu obogatili'

Željka Jurić Mitrović simbol je patnje Vukovara, prije svega djece. Njene nevine dječje oči vidjele su puno toga što nisu smjele vidjeti. Pred očima tog djeteta sijala se smrt. Bila je šestogodišnja djevojčica poznata kao Djevojčica u plavom kaputiću, čija je fotografija nastala u trenutku pada Vukovara obišla svijet.

Danas, 22-godine nakon tragedije u Vukovaru, proganjaju je scene iz pakla. U razgovoru za Glas Slavonije prisjetila se prvih prognaničkih dana provedenih u jednom zagrebačkom hotelu.

Željka je godinama u braku s vukovarskim braniteljem Lukom Mitrovićem, 70-postotnim invalidom Domovinskog rata. Upravo u kući Mitrovićevih bio je logor za Hrvate.

"Sjećam se da sam tamo prvih sedam dana samo plakala. Iako sam imala šest godina, pila sam lijekove za smirenje. Potom smo završili u Španskom, gdje smo 10 godina živjeli u radničkim barakama. U početku nam je bilo užasno. Lokalna djeca prema nama su znala biti nemilosrdna: vrijeđala su nas da smo štakori, idioti i kreteni iz Vukovara. Mama bi nam rekla da se borimo i da se ne sramimo onoga što jesmo i odakle dolazimo. Imali smo i sretnih i tužnih trenutaka u progonstvu.

Iako sam bila malena i imala tek šest godina kad je Vukovar pao i kad su mi ubili Acu, puno se toga sjećam, imam u glavi previše slika. Ne želim svjesno o tome razmišljati, ali prati me podsvijest. U ovo doba godine ne mogu spavati, krećem se u krugu branitelja i svi imamo iste ili slične misli. Kod mene to stanje potraje i do kraja godine. Netko će reći da su od pada Vukovara prošle 22 godine. To su za mene 22 godine muke. Ja i dalje živim u '91. To je moje pravo i ta mi sjećanja nitko ne može oduzeti", priča Željka, donosi Net.hr. 

Nestale donacije

Željka danas živi u Berku, selu desetak kilometara od Vukovara. Prošle sedmice u vukovarskoj Koloni sjećanja priključila se generalu Anti Gotovini. Bez pompe, poklonila se i zapalila svijeću žrtvama neprijateljskog bezumlja.

"Za pomoć mojoj obitelji i meni, kao Djevojčici u plavom kaputiću skupljeno je oko 250 tisuća njemačkih maraka, no mi nismo dobili ni marke. Za obnovu naše kuće poslan je i građevinski materijal, koji je završio u tuđim kućama, ali do nas nije došao. Potpuno pogrešno mnogi misle da imam puno novca. To nije ni blizu istini. Posljednjih devet godina zaposlena sam na bušotinama Naftaplina u Đeletovcima, gdje sam zadužena za sigurnost. Dok mi živimo skromno, puno je onih koji su se na meni, na mojoj muci i mom imenu obogatili. Stavljali su mi sliku na transparente, na korice knjiga, u moje ime tražili donacije koje su se putem izgubile...", kazala je Željka Jurić Mitrović, kao dijete svjedok zločina, a kao odrasla svjedok pljačke i nemara.