Tiče se svih nas: 1. decembar, Dan borbe protiv HIV/AIDS-a

U cijelom svijetu se 1. decembar obilježava kao Svjetski dan borbe protiv HIV/AIDS-a, a obilježavanje je počelo 1988. godine, na inicijativu Svjetske zdravstvene organizacije.

Cilj Svjetskog dana borbe protiv HIV/AIDS-a je podizanje svijesti o potrebi kontinuiranog dostavljanja lijekova za terapiju HIV pozitivnim osobama, na važnost testiranja, kao i na smanjenje stigme i diskriminacije ljudi koji boluju od ove bolesti ili su zaraženi virusom, s posebnim naglaskom na razbijanje predrasude da postoje rizične grupe.

Stigma i diskriminacija HIV-pozitivnih osoba u BiH

Postoji samo rizično ponašanje, a njemu podliježu svi: i muškarci, i žene, istospolni i heteroseksualni parovi.

Ovaj datum se tiče svih nas ne samo zato što su svi podložni rizičnom ponašanju, nego i jer svi možemo doprinijeti većoj svijesti o ovom problemu, kao i poboljšanju uvjeta za zaražene i oboljele osobe.

Globalna kampanja borbe protiv HIV/AIDS-a od 2011. do 2015. godine označena je ciljem: kako doći do nule, nule novozaraženih HIV-om, nule smrtnih slučajeva povezanih s AIDS-om, te nule diskriminacije prema inficiranim HIV-om.

Simbol borbe protiv HIV/AIDS-a je crvena vrpca, koja je postala širom svijeta prepoznatljiv znak solidarnosti sa zaraženim i oboljelim osobama.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije i UNAIDS-a, do sada je u svijetu umrlo 36 miliona ljudi od posljedica AIDS-a. U 2012. godini je bilo 1,6 miliona smrtnih slučajeva povezanih s AIDS-om.

S virusom HIV-a se danas, zahvaljujući lijekovima može živjeti, te je u svijetu, prema podacima UN-a, krajem 2012. s HIV-om živjelo 35,3 miliona osoba, što je za 18 posto više u odnosu na 2001. godinu.

Živjeti s HIV-om: U BiH ima 266 zaraženih

Posebno je zabrinjavajući broj adolescenata, odnosno mladih starosne dobi od 10 do 19 godina koji su pozitivni na ovaj virus, a kojih ima 2,1 milion.

Od pojave epidemije više od 83 posto smrtnih slučajeva registrirano je u Africi. U najteže pogođenoj oblasti, podsaharskoj Africi, u urbanim sredinama je svaki četvrti stanovnik inficiran, a 70 posto novoinficiranih osoba godišnje potiče iz ove regije.

Virus se najčešće prenosi seksualnim putem, a nešto rjeđe zaraženom krvlju, sa zaražene majke na dijete tokom trudnoće, porođaja ili dojenja. Virus se ne može prenijeti uobičajenim socijalnim kontaktima niti putem životinja.