Sve što vas zanima o groznici Zapadnog Nila

Najčešći prijenos virusa na ljude jeste ubodom komarca koji se zaraze prilikom sisanja krvi inficiranih ptica. Tako zaraženi prenose infekciju na ljude i druge životinje. Znatno rjeđi put prenošenja je transfuzijom zaražene krvi, transplantacijom tkiva zaraženih/oboljelih osoba ili vertikalno, sa zaražene majke na dijete tokom dojenja ili transplacentarno. Virus Zapadnog Nila se ne prenosi među ljudima putem kontakta

Iz Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske potvrđeno je za naš portal da u ovom entitetu nema prijavljenih kao ni sumnjivih slučajeva oboljelih od ove bolesti. Ista potvrda dolazi i od glavnog federalnog epidemiologa dr Jelene Ravlije, a u obje institucije navode da će, ako dođe do pojave ovog oboljenja kod nas, nadležne higijensko-epidemiološke službe domova zdravlja izaći na teren i primijeniti neophodne protivepidemijske mjere.

A iz Instituta iz RS-a dobili smo i dopis epidemiologa dr Nine Rodić Vukmir u kojem stiže informacija više o ovoj bolesti.

Pa nam je tako objašnjeno da je GZN potencijalno teško oboljenje virusne etiologije koje se prenosi ubodom zaraženog (najčešće tigrastog) komarca. Dodaje se da su tokom 2010. ekološki faktori u centralnoj Evropi i zemljama Mediterana pogodovali transmisiji virusa na ljude, tako da je u sjevernom dijelu Grčke prvi put registrovana epidemija ovog oboljenja u humanoj populaciji.

Teška klinička slika sa zahvatanjem centralnog nervnog sistema (meningitis, encefalitis) javlja se kod manje od jedan posto inficiranih; prisutna hronična oboljenja, kao što su imunosupresija, dijabetes i oboljenja kardiovaskularnog sistema, mogu da povećaju rizik za pojavu težeg oblika bolesti

Simptomi groznice Zapadnog Nila nastaju tri do 14 dana nakon uboda zaraženog komarca (period inkubacije), a skoro 80 posto zaraženih osoba nema nikakve simptome - do 20 posto zaraženih razvije GZN.

Tih 20 posto zaraženih obično ima simptome kao što su temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima, mučnina, povraćanje i ponekad otok limfnih žlijezda ili osipa po tijelu. Simptomi traju kratko (4-7 dana). Ukoliko osobe primijete neke od navedenih simptoma, neophodno je da se jave svom ljekaru koji će izvršiti pregled i uraditi neophodna ispitivanja, ukoliko posumnja na ovo oboljenje.

Infekcija virusom Zapadnog Nila laboratorijski se potvrđuje na osnovu prisustva IgM antitijela na virus Zapadnog Nila u serumu icerebrospinalnoj tečnosti. No, specifične terapije ili vakcine protiv GZN-a nema. Bolest se obično završava potpunim oporavkom nakon nekoliko nedjelja i meseci. U slučaju teže kliničke slike, oboljeli se hospitalizuju.

Najlakši i najefikasniji način prevencije bolesti izazvane virusom Zapadnog Nila je spriječiti ubod komarca. Iz Instituta za javno zdravstvo RS-a za naš portal navode mjere prevencije:

• Prilikom boravka u prirodi, koristiti repelente na otkrivenim dijelovima tijela.
• Nositi odjeću koja pokriva noge i ruke.
• Ne izlagati se komarcima u vrijeme perioda najintenzivnije aktivnosti – u sumrak i u zoru.
• Uništavanje komaraca.
• Smanjenje broja komaraca u zatvorenom prostoru: koristiti zaštitne mreže protiv komaraca na vratima, prozorima i oko kreveta.
• Smanjenje broja komaraca na otvorenom: komarcima je neophodna stajaća voda za sve faze razvoja. Smanjenje broja komaraca na otvorenom, gdje se radi ili boravi postiže se isušivanjem izvora stajaće vode i uklanjanjem mesta na kojima komarci mogu da polože svoja jaja. Najmanje jednom nedjeljno treba isprazniti vodu iz saksija za cveće, posuda za hranu i vodu za kućne ljubimce, kanti, buradi i limenki. Ukloniti odbačene gume i druge predmete u kojima može da sa nakuplja stajaća voda.

Treba još dodati da se GZN veže za tigrastog komarca kojeg ima u svim dijelovima naše zemlje gdje teren stvara mediteransku mikroklimu: područja Čapljine, Neuma, Popovog polja...