Šta nauka kaže o fizičkom kažnjavanju djece: Posljedice mogu biti brojne i dugotrajne

Pedijatri pozivaju na potpunu zabranu udaranja djece u Engleskoj i Sjevernoj Irskoj, što bi zakon uskladilo s onim u Velsu i Škotskoj.

Dok mnogi smatraju da je fizičko kažnjavanje djece u bilo kojem obliku neprihvatljivo, drugi vjeruju da može imati ulogu u odgoju djeteta u određenim okolnostima.

Međutim, bez obzira na vaš stav, postoji značajan broj naučnih dokaza da udaranje nije samo neučinkovito u smislu discipline, već može pogoršati ponašanje djeteta i imati dugoročne negativne efekte na njihov razvoj.

"Naučni dokazi nam govore da su sve vrste fizičkog kažnjavanja, uključujući udaranje, negativne za djecu", rekla je Ana Aznar, akademkinja na Univerzitetu John Cabot u Rimu i osnivačica REC Parenting, online platforme za podršku roditeljima, piše MSN.

"Udaranje je tehnika discipline. A cilj discipline je da nauči dijete da je njegovo ponašanje bilo pogrešno i zašto. Ali kada udarimo dijete, jedina stvar koju učimo je da se boji nas. Dijete može prestati raditi ono što je radilo, ali samo zato što se boji".

"Istraživanja pokazuju da udaranje ne poboljšava ponašanje djeteta ni na kratki ni na duži rok. U nekim slučajevima, udaranje čak može pogoršati ponašanje djece, jer, iako je neprijatno, udaranje je oblik pažnje, i neka djeca to mogu trebati", dodala je.

Studija iz 2021. godine, koju je vodio Univerzitet College London i objavljena u časopisu The Lancet, analizirala je 69 naučnih radova i došla do jasnih zaključaka o fizičkom kažnjavanju.

Prvo, da situaciju pogoršava, s naučnicima koji dolaze do "nepobitnog zaključka da fizičko kažnjavanje predviđa povećanje problema s ponašanjem tokom vremena", dijelom zato što čini dijete agresivnijim.

Drugo, da o fizičkom kažnjavanju nema ništa pozitivno za razvoj djeteta, pri čemu su neki od analiziranih radova otkrili štetne efekte, dok su drugi pokazali da nema efekta.

"Dosljednost ovih nalaza ukazuje na to da je fizičko kažnjavanje štetno za djecu i da su potrebne politike koje će se suočiti s tim… povezano je s povećanjem negativnih ishoda za djecu", napisala je glavna autorica Anja Heilmann sa UCL-a.

"Pregled je dokumentovao uvjerljive dokaze da je fizičko kažnjavanje štetno za razvoj i blagostanje djece i nije pokazao nikakve dokaze da je korisno za djecu", dodala je.

"Rezultati su bili većinom mješoviti između nalaza štetnosti i nalaza bez povezanosti; među ovim studijama nije bilo dokaza o povezanosti s pozitivnim ishodima vezanim za pažnju djece, kognitivne sposobnosti, odnose s drugima ili reakciju na stres", rekla je.

Ta studija bila je šira od samog udaranja, uključujući pljeskanje i udaranje djeteta. Međutim, isključila je teže oblike fizičkog kažnjavanja, kao što su udaranje djeteta predmetom, pljeskanje po licu, bacanje predmeta na njih ili premlaćivanje.

Riječ "spanking" se više koristi u SAD-u i označava udaranje otvorenom rukom – obično po stražnjici.

Studija iz 2021. godine s Harvard Univerziteta, objavljena u časopisu Child Development, otkrila je da udaranje može biti toliko traumatično da mijenja način na koji mozak djeteta funkcioniše.

"Znamo da udaranje nije efikasno i može biti štetno za razvoj djece, povećavajući šanse za mentalne probleme. S ovim nalazima, također znamo da može imati potencijalni uticaj na razvoj mozga, mijenjajući biologiju i vodeći do trajnih posljedica", rekao je Jorge Cuartas, koji je sproveo istraživanje na Harvardu i od tada prešao na Univerzitet u New Yorku.

Studija je otkrila da udaranje smanjuje sposobnost djeteta da kontroliše svoje emocije pod stresom, na načine slične teškom zlostavljanju.

Koristeći MRI, istraživači su posmatrali promjene u reakciji mozga dok su djeca gledala seriju slika s facijalnim izrazima koji ukazuju na emocionalne reakcije, kao što su mrštenje i osmijesi. Otkrili su da su djeca koja su bila udarana imala veću aktivnost u područjima mozga koja regulišu ove emocionalne reakcije i detektuju prijetnje — čak i na facijalne izraze koje bi većina smatrala nepretnjivim.

Dalji pregled 34 prethodna istraživanja, koji je sprovela Univerzitet u Sao Paulu u Brazilu i objavljen u časopisu Trauma Violence Abuse u decembru, otkrio je da je udaranje od strane majki povezano s višim nivoima anksioznosti, socijalne povučenosti, agresije i bullyinga. Nije se fokusirao na očeve.

"Rezultati su pokazali da je u 94% studija postojala značajna povezanost između udaranja majki i fizičkog kažnjavanja sa pogoršanim ponašanjem i razvojem djece, istovremeno ili kasnije", rekla je autorka studije Marina Dias Macedo de Melo Avezum.

Dr. Aznar kaže da opsežni dokazi protiv udaranja znače da bi to trebalo potpuno zabraniti, a roditelji bi trebali koristiti alternativne načine za disciplinovanje svoje djece.

Ove metode uključuju "timeout" – uklanjanje djeteta iz okruženja gde radi nešto što ne bi smjelo – razgovor s njima ili oduzimanje privilegija, kao što je oduzimanje njihove video igre za vikend, preporučuje dr. Aznar.