Sinestezija čula Jamesa Wannertona (VIDEO)

Dva od pet čula kod Britanca Jamesa Wannertona su povezana pa njemu zvukovi imaju okus. Možda se njegov život čini složenijim zbog sinestezije, ali on je nikad ne bi želio izgubiti

Bilo koja osoba koja se zove Kristina jednostavno ne može biti u vezi sa Jamesom. Ne radi se o tome da mu je neka fatalna Kristina jednom slomila srce pa su uspomene prebolne, nego jednostavno nema odgovarajući okus. Da, okus! Kao ni Helena, Denise, Virginia i Donna. Sve one imaju okus slanog, jako starog čipsa. Njegova je djevojka Janette, na sreću, puno prihvatljivijeg okusa: ona je - slanina.

James, naime, ima poremećaj pod nazivom sinestezija. Kod njega su najmanje dva od pet čula automatski povezana, dok su kod normalnih ljudi odvojena.

"To je kao kad prekidačem upalite svjetlo u jednoj sobi, a ono se upali u svim", kaže neurologinja mr. sc. dr. Maja Roje-Novak.

Problem u hardveru
Određene jezgre u mozgu u sinesteziji su povezane drugačije nego uobičajeno. Impuls koji, primjerice, stiže u vidnu koru istodobno putuje prema kori za osjet njuha, sluha ili slično. U Jamesovu slučaju osjet okusa povezan je s osjetom sluha, stoga ga zvukovi neumoljivo tjeraju da mu nešto bude ili jako “fino” ili prilično odvratno. Zvuk velikih automobila za njega ima okus po kolačima, a lavež labradora ima okus senfa. Bivši britanski premijer Tony Blair kod njega pobuđuje okus sušenog kokosa. James zbog svog specifičnog stanja ima problema u razgovoru, a čitanje mu je katkad pakao jer mu svaka riječ ima okus po nečemu.

Prema riječima dr. Roje-Novak, sinestezija je vrlo rijedak fenomen
"Na razini hardvera mozga, radi se o izuzetnoj povezanosti koja omogućuje jednom podražaju iz okoline doživljaj s aspekta različitih osjetila. Taj fenomen često je prisutan kod umjetnika, koji upravo iz tog razloga stvarnost interpretiraju na drukčijoj razini nego obični ljudi", navodi neurologinja Roje-Novak.

Sinestezija je u svakom?
Pojedini stručnjaci danas vjeruju da jedan od 23 čovjeka ima blagi oblik sinestezije. Mnogi, primjerice, pojedinu riječ, kad je čuju ili pročitaju, povezuju s određenom bojom ili je vide kao tu boju. Stoga, iako je Jamesovo stanje rijetkost, u svakome od nas moglo bi biti malo sinestezije. Nije li vam možda riječ James crvene boje?

James kaže kako ne bi nikada želio izgubiti svoju sinesteziju. Ako poželi sladoled ili pitu od jabuka, on ih samo zamisli i njihov okus je tu.