Sarah Silverman rasplakala svijet pismom o svom psu

Komičarka Sarah Silverman spasila je Ducka iz azila prije 14 godina. Ove sedmice dva nerazdvojna prijatelja morala su se pozdraviti zauvijek. U njegovu čast, Sarah je na društvene mreže postavila svoje oproštajno pismo posvećeno Ducku.

"Duck Silverman došao je u moj život prije otprilike 14 godina. Prije nego što je pripao meni, bio je u azilu. Tamo je dospio kao jedan od mnogobrojnih pasa bez čipa koji su pokupljeni sa ulice. Nikome nije pripadao, niti se iko o njemu raspitivao. Ja sam znala da je to moj pas, čim sam ga ugledala prvi put..."

"Odvela sam ga kod veterinara, koji je ocijenio da je u tom trenutku Duck imao 5 i po godina. Dakle, sa ove distance mogu reći da je moj pas, kada se sve sabere i oduzme, proživio 19 lijepih, mirnih godina koje su, pogotovo u drugoj dekadi njegovog života, bile ispunjene pažnjom i ljubavlju. Volio je da se mazi i bio je poslušan ljubimac. Sve ono što bi vlasnik mogao da poželi..."

"Tokom posljednjih godina postao je slijep, gluh i patio je od artritisa. Uz posvećenog veterinara, dobre lijekove i prvoklasnu njegu, djelovao je kao da mu sve to ne pada teško. Zapravo, izgledao je sretno... Sve do nedavno, kada je prestao da jede i pije. Nikako nisam mogla da shvatim zašto 'štrajkuje glađu' jer nikada ranije nije bio probirljiv. Vremenom Duck je sve više postajao kost i koža. 

Tokom prošlog vikenda, uz mnogo premišljanja i konsultacija sa veterinarom odlučila sam da ga jednostavno pustim... Dogovorili smo se oko tačnog vremena rastanka. Moj dečko Kyle i sestra Laura došli su da meni i Ducku olakšaju rastanak. Pas je ležao na krevetu i izgledao je umorno. Sve vrijeme sam ležala pored njega, onako kako smo to radili u proteklih 14 godina. On legne ispred mene, a ja ga zagrlim s leđa i ušuškam se uz njegovo mirno i toplo tijelo. Mogli smo tako satima da uživamo, 'upakovani' kao kašike..."

"Šaputala sam mu sve ono što je već znao - da ga volim i da ga nikada neću zaboraviti. Zahvalila sam mu se što mi je pružio toliko radosti i nepokolebljivu vjernost. Veterinar je zatim preuzeo njegov život u svoje ruke i dao mu inekciju.

Iako mi je bilo teško, znala sam da je ovakav slijed neminovan. Zagrlila sam njegovo opušteno tijelo i dugo ga grlila. U jednom trenutku primijetila sam da veterinar nervozno cupka nogom o pod. Znala sam da razmišlja o saobraćajnom špicu i gužvi koju mora da prođe natrag do ordinacije. Ovo je za njega rutinska stvar, ali meni je značila mnogo. Ipak, shvatila sam da moram da se odvojim od svog psa.

Predala sam ga nakon dugih 14 godina.

Duck je bio moja najduža veza.

Duck je bio moje jedino majčinsko iskustvo.

Duck je bio moj stalni pratilac.

Moj najbolji prijatelj.

Duck."