Pronađete li ovu biljku u dvorištu, sretnik ste: Nije korov, jestiva je, ukusna i jako zdrava

Ugledate li u svom dvorištu ili vrtu biljku crvenkaste stabljike i mesnatih, jajolikih listova, pravi ste sretnik: na dohvat ruke raste vam samonikla delicija na koju smo s vremenom zaboravili. I ne samo da je ukusna, ova je biljka koju mnogi čupaju brkajući je s korovom, jako zdrava.

Riječ je o biljci latinskog naziva Portulaca oleracea, u narodu poznatoj kao tušt ili portulak, koja raste samonikla u vrtovima, dvorištima i na livadama, a osobito je rasprostranjena na priobalju. Izgledom pomalo podsjeća na ukrasnu billjku poznatu kao prkos (Portulaca umbraticola), s kojom je u srodstvu.

Zbog svog vrlo nutritivno bogatog sastava dugotrajna konzumacija tušta, uz uravnoteženu prehranu, može pomoći u sprječavanju nastanka kroničnih bolesti, zbog čega je ono što danas smatramo korovom nekoć bilo vrlo popularna biljka - obožavali su je u Rimskom carstvu.

Danas su različite vrste tušta popularne u mnogim azijskim, srednjoameričkim i europskim kuhinjama u kojima postoji bezbroj primjena za njegove debele kiselkaste listove i cvjetiće čija boja ovisno o vrsti varira između ružičaste, ljubičaste, bijele i žute.

Tušt je jako bogat vitaminima C i A, a pored toga je jedan od najboljih izvora omega-3 masnih kiselina, poput alfa-linolenske i gama-linolenske, koje dokazano štite od nastanka kardiovaskularnih bolesti, upalnih procesa ili razvoja tumora, a pripisuje mju se i moćno djelovanje protiv dijabetesa i srčanih bolesti. Osobe koje imaju bubrežne bolesti tuštu bi se ipak trebale diviti samo izdaleka, jer ova biljka sadrži i oksalnu kiselinu koja povećava rizik od nastanka kamenca.

Pronađete li ovu vrijednu biljku u svom dvorištu ili vrtu nemojte ju plijeviti, ponašajte se prema njoj kao prema povrću do kojeg sto došli bez imalo truda - tušt ne treba okopavati ni zalijevati, a uspijeva i na najoskudnijem tlu. Pronađete li tušt dok šetate prirodom, pripazite da ga berete na mjestu koje nije zagađeno, u blizini voćnjaka ili vinograda koji se jako prskaju niti preblizu prometnicama.

Koristite li sasvim mladu biljku možete jesti svo lišće, a ako je nešto starija pa su cvjetovi već otišli u sjeme, birajte samo najmlađe i najmekše lišće, jer bi stariji listovi mogli biti gorki.

Najbolji način za njegovo konzumiranje je salata jer tako neće izgubiti ništa od obilja vitamina C, a kako bi vam salata od tušta bila što ukusnija, dodajte joj malo maslinovog ulja, octa, soli, papra i sitno sjeckanog češnjaka ili se ugledajte na Grke koji tušt jedu s feta sirom, tanko rezanim lukom i rajčicama.

Tušt je jako ukusan i kad se skuha pa se koristi umjesto špinata, a vrlo je omiljen poslužen, poput šparoga, skuhan i pomiješan s tvrdo kuhanim jajima. Zanimljiv način njegove pripreme stiže nam iz talijanske kuhinje, gdje se skuhani tušt zalije maslinovim uljem, pokapa limunovim sokom i pospe svježe ribanim tvrdim sirom.

U Turskoj se jede u kombinaciji s jogurtom, slično kao što Grci koriste krastavce za tzatziki.

Tušt možete ubaciti u sve vrste povrtnih variva, možete s njim raditi rižote i tjestenine, a od tušta također možete kuhati guste juhe, poput poznate portugalske sopa de beldroegas u kojoj je tušt glavna zvijezda, a poslužuje se s prepečenim kruhom i ribanim kozjim sirom, piše Slobodna Dalmacija.

Tušt se lijepo "ponaša" i u nadjevu za različite vrste slanih pita i tartova, tako da slobodno pustite svojoj gastronomskoj mašti na volju i uživajte.