Pismo koje je Nadežda Tolokonikova uputila Slavoju Žižeku

Zatvorena članica ruskog feminističkog punk benda Pussy Riot, Nadežda Tolokonikova, u februaru 2013. pisala je slovenskom kulturnom kritičaru, filozofu, i psihoanalitičaru Slavoju Žižeku. Pročitajte njeno pismo, objavljeno na blogu Daily Struggles.

Dragi Slavoj,

Jednoga dana na jesen 2012, dok sam još bila u zatvoru u Moskvi sa još dvije druge aktivistkinje Pussy Riota, posjetila sam te. U snovima naravno.

Raspravljali smo o konjima, o svjetskom duhu, o ludorijama i nepoštovanju, kao i tome zašto i kako je sve to snažno povezano.  Tako se desilo da je Pussy Riot postao dio sile koja želi kritizirati, kreirati, eksperimentirati i nemilosrdno provocirati.

Da se poistovjetim sa poznatom formulom Nietzschea, mi djeca Dioniza smo plutali na bačvi i nismo priznavali nikakvu vlast. Bili smo dio sile koja nema finalne odgovore i ne proglašava apsolutne istine. Naša funkcija je da preispitujemo. Na jednoj strani su arhitekti apolonske stabilnosti, na drugoj punk pjevači dinamizma i postojanja. Neki su bolji od drugih. Ali samo zajedno možemo osigurati vječno disanje svijeta, ili, da citiram Heraklita: „Ovaj svemir, koji je isti za sve, nije napravio ni bog ni čovjek, ali je uvijek bio, jest, i biti će vječno živa vatra, potpala samom sebi ustaljenim mjerama i izlazak ustaljenim mjerama.“

Mi smo dio pobune koja želi oluju (dok traži mir), i vjeruje da se istina pronalazi samo neprekidnom pretragom. Kao što Nicolas Berdyaev u svom Eseju u autobiografiji  piše: „Nema istine koja je kao objekt stavljena na mene, poput stvarnosti koja pada na mene s neba. Istina je put života, to je duhovno osvajanje. Istina je začeta u slobodi i putem slobode. [...] Vidim kršćanstvo kao pobunu protiv svijeta i njegovih zakona . [...]Ponekad morljiva misao prođe kroz moju glavu: što ako je rob pravovjerni u pravu, onda sam izgubljen; ali brzo odbacim tu misao.“

U tom smislu ne postoji razlika između retorike Pussy Riota i ruskog religioznog filozofa. Berdyaev je 1898. uhapšen zbog svoje umješanosti u studentski socijaldemokratski pokret i bio optužen za 'namjerno potkopavanje temelja monarhije i Crkve.' On je bio protjeran iz Kijeva na tri godine u pokrajinu Saratov. Dakle, ako te 'svjetski duh' pogodi, ne očekuj da to bude bezbolno.

Intuicija - da slijepi vode slijepe - je strašno važna. Ključno je da razumijemo da je ovo doba slijepo, čak i ti. Ta svijest omogućuje osobi, možda po prvi put u svom životu, da sumnja u svoju prirodnu orijentaciju, koja je ukorijenjena u našoj koži i kostima, i koja uvijek prijeti da će se prosuti u cijelom biću, stvarajući strah.

Bilo bi primamljivo misliti da je fundamentalizam jedina situacija uzgaja teror. U stvarnosti, fundamentalisti su vidljivi vrh ledenog brijega.  Prisjetimo se starog dobrog antifašističkog slogana: „Dok su fašisti ubijali, oni na vlasti su ih pokrivali.“

Na inicijativu ultrakonzervativne organizacije, Narodnog vijeća, pokrenut je proces protiv moga prijatelja Andrei Erofeeva zbog njegove zabranjene umjetničke izložbe 2006. godine (zbog koje je riskirao nekoliko godina zatvora), a on je rekao: „Da akcije Narodnog vijeća nisu odobrene od strane državnih struktura, taj proces se ne bi ni dogodio“. To sugeriše da orijentaciju koja može dovesti do porasta nasilja proizvode 'stručnjaci' bliski vlastima i navodno nadležni za donošenje određenih odluka. Kako Laurie Anderson  pjeva: „Samo se stručnjak može nositi s problemom“. Mi, zajedno s Laurie, bi trebali zanemariti stručnjake i konsultovati sebe za rješavanje naših problema. Jer, status stručnjaka ne daje pristup Kraljevstvu apsolutne istine.

Oni koji su rekli da „istina dolazi iz dječijih usta“, nisu bili glupi.  Nisu džaba nevini u Rusiji, oni ludi za Isusom Kristom, tako časni. U januaru 2012. Pussy Riot počastio je 'rusku budalu' izvedbom u Katedrali Svetog Vasilija Blaženog, smještenoj u političkom centru ruske prijestolnice, na Crvenom trgu. Osjetljivost na duh vremena i kulturnu adekvatnost nije priložena diplomama visokog obrazovanja i nije sadržana u aktovkama i portofolijima uredskih službenika, nego se dešava, kako kažu slučajno.

I humor, glupiranje, nepoštenje mogu biti od koristi u traganju za istinom. Istina je mnogostruka i mnogi ljudi je traže. I svi oni se razlikuju jedni od drugih. „Različiti ali jednaki“, kaže jedan antifašistički slogan.

I mislim da je Platon bio u krivu i da čovjek nije samo „dvonožac bez perja“, kako ga on opisuje. Čovjek ima više dvojbi nego očerupani pijetao. I ja volim ove ljude: dionizijske, spontane, željne razumjevanja i nečeg novog i drugačijeg, ljude koji preferiraju pokret i inspiraciju nad nepromjenljivim dogmama i pravilima. Ukratko, djecu nositelje istine.

Dvije godine zatvora za Pussy Riot – naša posveta sudbini koja nam je istančanim osjećajem sluha, dopustila 'da sviramo u A duru, iako su dugogodišnje tradicije navikle na slušanje u G duru.'

Kako riješiti odmjeravanje snaga između stručnjaka i djece? Ne znam. Ali jedna stvar koju mogu sa sigurnošću reći: uloga djece, kao u dane Heroda, je vid otpora; poput Mojsija pronaći ćemo korpu sa kćerkom faraona, koji će nam priteći u pomoć. U životima onih koji će, poput djece, naći pobjedu istine nad laži, uzajamnom pomoći, živjeći u skladu sa vrlinom davanja, uvijek će se u pravom trenutku dogoditi čudo.

Tvoja Nadežda