Pasiflora je jedna od najljepših penjačica, a rijetko ko je uzgaja: Krase je neobični cvjetovi

Većina pripadnica ovog roda rastu kao penjačice u području tropske Amerike. Prva donesena vrsta, pretpostavlja se, bila je Pasiflora incarnata, a zatim je nekoliko desetaka godina kasnije Evropa upoznala i zimzelenu vrstu Pasiflora caerulea, koja se i danas često uzgaja i vrlo je popularna. Jedina je koja se može saditi na otvorenom u blažim područjima.

Pasiflora ima posebne organe kojima se hvata za podlogu i tako se nesmetano penje.

Listovi su duguljasti, cvjetovi se javljaju u pazušcima listova, vrlo su dekorativni zbog svog neobičnog izgleda – latice širom rastvorene, a u njihovu sredini krunica od prašnika.

Boja cvijeta, ovisno o kultivaru, može biti zelenkasta, plavo-ljubičasta, purpurna.

Kako se uzgaja

Osjetljiva je na hladnoću, traži mnogo sunca te dobro propusno humusno-ilovasto tlo.

U proljeće se treba orezati, a povremeno oblikovati i u toku rasta. Tekuće hranjivo je potrebno dodavati kako bi biljka bila zdrava i lijepo cvjetala.

Ako se uzgaja u zaštićenim prostorima, može se saditi u posudama promjera od 45 do 60 cm.

Primjena: U blažem području - kao ukras uz južni zid ili neki drugi oslonac, u hladnijem području - u cvjetnim posudama.

Napomena: Pasiflora posađena u cvjetnim posudama mora se već pri temperaturi 8°-10°C unijeti u zaštićen prostor.

Dodatni savjet:

Bršljan uspijeva i u sjeni i na suncu, a jasmin, pasiflora ili bugenvilija vole sunce. Puzava hortenzija i neke vrste ruža vole i sjevernu stranu .

Penjačice mogu rasti na vrlo malom prostoru, a kad se razgranaju, mogu pokriti veliku površinu okomite plohe.

Penjačicama je za rast potrebna potpora. Ako je nemaju, prekrit će to i pretvoriti se u gust "pokrivač" od cvjetne i lisne mase.

Penjačice koje rastu uz zid treba obilno zalijevati jer je zemlja u podnožju sklona isušivanju.