Ovisnost i 'drogiranje' hranom - istina ili mit?

Kaže se da ovisnosti predstavljaju najteže bolesti današnjice i pritom se obično misli na alkoholizam, narkomaniju i ovisnost o nikotinu. Donedavno se ovisnost o hrani nije razmatrala kao ozbiljna naučna hipoteza, iako postoji jasna veza zmeđu debljine i emocionalnog prejedanja, odnosno patološkog uživanja u prekomjernim količinama određenih vrsta namirnica

Sve je više dokaza da kognitivni, hedonistički i emocionalni procesi imaju važne uloge u unosu i potrošnji energije, odnosno energetskoj ravnoteži koja igra važnu ulogu u pojavi debljine, piše dr.sc. Darija Vranešić Bender za portal Zdravakrava.hr.

'Drogiranje' hranom

Neki su se naučnici danas već odvažili i na korištenje pseudonaučnog termina 'drogiranje hranom', što može zvučati prilično šokantno. U posljednjih pedeset godina 'društvo obilja' ozbiljno je ogrezlo u neprilično ponašanje za stolom - jedemo previše, posebno masne, slane i slatke hrane, što je u potpunom neskladu s našim evolucijskim nasljeđem. Naše tijelo pohranjuje višak čuvajući ga za 'crne dane', međutim, takvih dana u našem modernom okruženju uglavnom nema

'Super Size Me'

Prvi put nas je po tom pitanju ozbiljnije šokirao američki dokumentarni film Morgana Spurlocka 'Super Size Me' snimljen prije osam godina. Režiser i glavni glumac trideset je dana jeo isključivo hranu iz McDonald'sa u velikim količinama (približno dvostruko više od dnevnih potreba za energijom), što se negativno odrazilo na njegovo tijelo i psihu. Takvo ponašanje priskrbilo mu je 11 kilograma viška, povišeni kolesterol, nakupljanje masti u jetri, seksualnu disfunkciju i promjene raspoloženja.

Trebalo mu je čak 14 mjeseci da izgubi nakupljene kilograme. Kroz film se diskretno provukla i hipoteza o obliku ovisničkog ponašanja koji uzrokuje unos hrane takvog sastava, visokog sadržaja 'loših' masti i jednostavnih šećera. Upravo se ta vrsta hranjivih tvari danas veže uz djelovanje slično sredstvima ovisnosti; naime, hrana bogata zasićenim mastima i šećerima pokazuje potencijal za stvaranje ovisnosti slično kao što to čine konvencionalne droge, samo što je ova vrsta 'droge' široko dostupna i uglavnom se smatra neškodljivom.

Kad probleme liječimo hranom

Kada prejedanje postane kompulzivno i izvan kontrole, može se klasificirati kao 'ovisnost o hrani', pojam koji nosi značajne kliničke i znanstvene kontroverze.

Konzumiranje hrane za čovjeka predstavlja poseban užitak i, kada i koliko je to moguće, čovjek jede hranu koju voli, a izbjegava onu koja mu ne prija. Hranjenje je hedonističko iskustvo. Upravo stoga, prekomjeran unos hrane ili odabir specifičnih, umjetno proizvedenih namirnica povezuje se s ovisničkim ponašanjem. Iako je uzrok razvoja debljine multifaktorski, jasno je da prekomjeran unos hrane igra temeljnu ulogu.

Koncept ovisnosti je kompleksan, a taj proces uvijek uključuje kompulzivni uzorak korištenja neke tvari uprkos negativnim zdravstvenim i socijalnim posljedicama. Ovisnost o hrani ili tačnije, ovisnost o određenim sastojcima hrane, može se opisati kao i druga ovisnička ponašanja. I hrana i droga tokom vremena razvijaju toleranciju, pa su potrebne veće količine da bi se postigla ili održala intoksikacija ili sitost.

Genetska predispozicija

Jasnoj poveznici između djelovanja hrane i droga doprinijela je i spoznaja kako se dijelovi mezolimbičkog dopaminskog sistema ili centra za ugodu aktiviraju unosom određenih vrsta hrane. Posebno je jasno utvrđen utjecaj na hipokampus, dio limbičkog sustava povezanog sa emocijama i dugoročnim pamćenjem. Potvrđen je i utjecaj hrane na neurotransmiter dopamin, koji čini sastavni dio sistema nagrađivanja. Endogeni opijati, još jedna skupina igrača u sistemu nagrađivanja, također se aktiviraju u prisustvu droge i hrane – posebno slatke hrane. 

Poznato je da svaka osoba koja je izložena drogi ne postaje ovisnik, a slično ne postaje svako ko je izložen visokokaloričnoj, masnoj i slatkoj hrani ovisnik o hrani ili emocionalni kompulzivni izjelica. Razlike u sklonosti mogu se djelomično pripisati genetskoj predispoziciji i adaptacijama mozga na prekomjerni unos. Podložnost tom poremećaju potječe i od nekih obilježja ličnosti, npr. pretile osobe osjetljivije su na nagradu i kažnjavanje i češće su impulzivne.

Za te osobe, pokretač unosa hrane nije tek fiziološki osjet gladi, jer za njih ukusna hrana potiče ugodu i smanjuje bol, slično kao druga sredstva ovisnosti. Također, istraživanja su pokazala kako se prekomjerne količine masne i slatke hrane koriste kao utjeha ili 'lijek' za negativna emocionalna stanja poput depresije, anksioznosti, usamljenosti, dosade, ljutnje ili međuljudskih konflikata.