Karcinom dojke nije kraj: Važnost programa ranog otkrivanja bolesti

Mr. sci. dr Berisa Hasanbegović, medicinski onkolog, podijelila je s nama važnost programa ranog otkrivanja karcinoma dojke, ali i važnosti uklanjanja stigme i predrasuda o ovom karcinomu u svrhu što uspješnijeg liječenja pacijentica.

Karcinom dojke je najčešće maligno oboljenje u ženskoj populaciji sa skoro 1.200 novootkrivenih slučajeva godišnje u Bosni i Hercegovini.

Sve žene moraju biti svjesne činjenice o učestalosti karcinoma dojke, ali isto tako i izlječivosti bolesti ukoliko se dijagnosticira pravovremeno. Ne mora svaka promjena u dojci biti karcinom, ali za svaku promjenu je neophodna osnovna dijagnostička obrada koja podrazumijeva ultrazvučni i mamografski pregled. Na osnovu tih pregleda preporučuju se dodatni pregledi, npr. MRI pregled dojki i biopsija sumnjive promjene.

Karcinom dojke se ne može spriječiti, ali se može smanjiti rizik od oboljenja kroz usvajanje zdravijih životnih navika. Pacijentice sa karcinomom dojke, u toku, kao i nakon aktivnog onkološkog liječenja, te sve žene koje žele smanjiti rizik od oboljenja od karcinoma dojke (ali i drugih karcinoma) trebaju prije svega usvojiti zdrave životne navike, koje podrazumijevaju umjerenost u ishrani, fizičku aktivnost, smanjen unos alkohola i prestanak pušenja.

Karcinom dojke se ne može spriječiti, ali se može poboljšati stepen izlječenja otkrivanjem bolesti u ranom stadiju. Tumori dojke manji od 2 centimetra sa negativnim limfnim čvorovima u pazušnoj jami imaju stepen izlječenja od čak 97 %! Redovnim kontrolnim pregledima karcinom dojke možemo otkriti u ranom stadiju.

Stoga je jako važno u okviru cjelokupne zdravstvene politike afirmirati programe ranog otkrivanja ili skrininga, koji podrazumijevaju samopregled dojki i periodične kliničke preglede nakon 20. godine života, te mamografske preglede nakon 40.godine života. Raniji mamografski pregledi se preporučuju ženama sa većim rizikom od oboljevanja (nasljedne genetske mutacije, oboljenje kod bliskih srodnika, žene kod kojih je u mlađoj dobi sprovedeno zračenje grudnog koša zbog drugih oboljenja).

Svijest BiH stanovništva o karcinomu uopšte je na nezavidnom nivou. Još uvijek se karcinom kao bolest poistovjećuje sa smrtnim ishodom, a pacijenti sa malignim oboljenjima se stigmatiziraju od strane okoline. Žene vrlo često ne odlaze ljekaru godinama, iz raznih razloga, socioloških, kulturoloških, a nekada u strahu od potencijalne dijagnoze maligne bolesti svjesno odlažu odlazak ljekaru do trenutka kada ih neki simptom natjera na to.

Dijagnoza maligne bolesti sama po sebi je ugrožavajuća za život i kao takva predstavlja izvor velikog stresa. Već prvi susret s tom dijagnozom u ljudima izaziva intenzivnije emocionalne reakcije nego susret sa bilo kojom drugom bolešću. Stres je prisutan zbog izloženosti oboljele osobe neizvjesnoj situaciji koju najvećim dijelom ne može kontrolisati:

• susret sa nepoznatim okruženjem (ustanova, ljekari, terapija, i najvažnije, ishod liječenja);
• promjene u načinu života (radno mjesto, obitelj, administrativne prepreke);
• situacije u kojima pacijent ovisi o drugim osobama (neželjeni efekti onkološke terapije, komplikacije bolesti i/ili tretmana, pogoršanje stanja);
• ostala oboljenja, prethodne traume, socioekonomsko stanje, itd.

Liječenje karcinoma dojke kao i svake druge onkološke bolesti može biti dugotrajan, često fizički i psihički zahtjevan i iscrpljujući proces. Dugoročno gledano, i u fazi bez znakova bolesti, svaki kontrolni radiološki i laboratorijski pregled, pa čak i sam dolazak u bolničke prostore, može izazvati ponovni stres kod onkoloških pacijenata. Redukcija stresa moguća je kroz psihoonkološku podršku, povećavanjem nivoa psihološke otpornosti, učenjem efikasnog suočavanja sa problemima, kao i kroz razne tehnike relaksacije, vježbom, slušanjem muzike, čitanjem, boravkom u prirodi, učenjem novih vještina ili hobija, meditacijom, razgovorom sa porodicom i/ili prijateljima o svojim osjećajima.

Onkologija je trenutno najpropulzivnija grana medicine sa nevjerovatnim napretkom u liječenju malignih bolesti u zadnjih 15 godina. Važno je istaći da je, razvojem najnovijih sistemskih ciljanih i imunoterapijskih lijekova, liječenje određenih podtipova karcinoma dojke potpuno prognostički izmijenjeno u pozitivnom smislu.

Aktivna kontinuirana edukacija stanovništva kroz zdravstvene programe i putem medija je apsolutno neophodna kako bi se unaprijedilo znanje o ovom oboljenju, o metodama dijagnosticiranja i liječenja.
Iz svih navedenih razloga Udruženja pacijentica sa karcinomom dojke imaju veliki značaj u podršci pacijenticama u toku i nakon aktivnog onkološkog liječenja. Osim druženja i razgovora u kome se razmjenjuju lična iskustva u liječenju karcinoma dojke, Udruženja mogu pacijenticama ponuditi aktivnu psihološku pomoć, te kroz različite radionice, aktivno involvirati svoje članice u različitim načinima redukcije stresa i unaprijediti životne navike kroz različite fizičke aktivnosti.

Međutim, Udruženja pacijentica imaju i mnogo veći značaj. Udruženja predstavljaju glas pacijenata koji nije zanemariv, a važan je kada treba naći načine za uvođenjem novih terapija na Liste zdravstvenih fondova, kada treba u medijskim kampanjama promovisati načine smanjenja rizika od oboljenja, kao i načine ranog otkrivanja karcinoma dojke. Na ovaj način se podiže svijest stanovništva o karcinomu dojke i unapređuje zdravstvena kultura.

LEE-P12-28/12/2020-BH-BA2012287580

Novartis BA d.o.o.

Antuna Hangija bb, Sarajevo, BiH