Kako se ponašati pri susretu sa zmijom: Stručnjakinja objasnila šta ne smijemo raditi

"Ljudi često zaborave da oni ne ispuštaju sav otrov, nego samo dio. Često se može dogoditi da imaju suhi ugriz, da ne ispuste otrov", kazala je govoreći o poskocima Ivona Burić iz Udruge Hyla.

Šestogodišnjeg dječaka ugrizao je poskok u NP-u Paklenica. U zadnjih tridesetak godina zabilježeno je oko 540 ugriza zmija otrovnica na području Dalmacije, dok je u kontinentalnom području to rjeđe, oko 50 ugriza, kazala je za Večernji TV stručnjakinja za gmazove Ivona Burić iz Udruge Hyla.

"Što se tiče broja ugriza godišnje, mogli bismo reći da ih je između deset i dvadeset, ovisi o godini. Nije svake godine isto. Dobro je što je smrtnost jako mala. U tih 500-tinjak slučajeva tri su osobe, nažalost, preminule. Radilo se o dvije starije osobe, ženskoj i muškoj, i jednoj bebi. Opasno je kod zmija otrovnica kada ugrize na području vrata, ondje brže procirkulira otrov.

Puno je opasnije i ako ste slabijeg zdravstvenog stanja ili ako ste mlađi. Također, opasniji je ugriz direktno u krvnu žilu ili pokraj nje", kazala je Burić.

Najviše je ugriza poskoka, a Burić kaže kako je to razumljivo s obzirom na to da je riječ o najrasprostranjenijoj otrovnici. Također, na kontinentu ima ugriza riđovke.

Stručnjakinja je opisala kako se treba ponašati prilikom susreta sa zmijom. "Zmije nas se boje i one će pobjeći. Najbolje ih je ne dirati. Možete stvarati vibracije granom ili nogom o tlo, ona će ih osjetiti i pobjeći. Sve nezgode događaju se slučajno, kada ih ljudi ne vide ili kada idemo nešto napraviti pa nastane još veći problem. Najbolje ih je pustiti. Ono što je karakteristično kod otrovnica jest da prvo stoje i miruju, promatraju svoju okolinu. Kako se približavate, osjećaju se ugroženo i počnu siktati i onda počnu napadati. Ispruže se i prijete vam", navodi te dodaje kako se zmije sigurno više boje nas nego mi njih. 

Zmije, navodi, vole područja u kojima se mogu brzo skloniti. Tako ih se, primjerice, može pronaći kod kamenja, grmlja i suhozida. "Uvijek je neki zaklon u blizini, tu se one skrivaju", kaže.

Što se tiče slučaja iz NP-a Paklenica, u kojem se navodi da je poskok bio na grani, komentira: "U 7. mjesecu mogu priznati da to nije zabilježeno, to se većinom događa u septembru. U septembru poskoci znaju biti po granama i čovjek treba biti oprezan kada se šeta prirodom. Izrazito su visoke temperature, vjerojatno mu je bilo hladnije tu i popeo se na granu." 

Burić pojašnjava i skaču li poskoci. "Uvijek se zamotaju i mogu se kao feder odbiti trećinom svog tijela. Ne skaču, samo ispruže trećinu tijela naprijed", pojasnila je te dodala: 

"Ljudi često zaborave da oni ne ispuštaju sav otrov, nego samo dio. Često se može dogoditi da imaju suhi ugriz, da ne ispuste otrov. Poskoci moraju otrov čuvati jer im je to način na koji hvataju plijen". 

Ako dođe do ugriza, Burić kaže da ranu ne treba dirati niti isisavati. "Ništa nemojte sami raditi. Svi kažu da ima dovoljno vremena da se spustite do najbliže ambulante ili nazovete 112. Doktor vidi kojom brzinom raste oteklina od ugriza i to će dati indikaciju koliko ste dobili otrova. Doktor će odrediti dozu protuotrova. Treba biti smiren, a ne trčati", kazala je te istaknula da je gospodin u NP-u Paklenica dobro postupio kad je odlučio nositi sina, piše Večernji.

Osim poskoka i riđovke, u Hrvatskoj se nalazi i otrovnica planinski žutokrug. Nju se može pronaći samo na visokoplaninskim travnjacima, iznad hiljadu metara nadmorske visine. 

"Imamo neke druge vrste zmija koje imaju šare ili mrlje po leđima pa ljudi često misle da su i one opasne. Većina ljudi misli da zna prepoznati poskoka, pogotovo u Dalmaciji", kaže. Ako građani zmiju vide u svom dvorištu, trebaju nazvati 112, ondje će im pružiti daljnje upute.