Kako pripremiti prvačića za školu

Polazak djeteta u školu veliki je događaj, kako za dijete, tako i za njegove roditelje, te od mnogo faktora zavisi da li će dijete doživjeti školu kao svoj drugi dom u kojem će se osjećati prijatno, ili će škola za njega postati nužno zlo.

Razvijanje pozitivnog odnosa prema školi

Gotovo svaki roditelj pomalo strepi kako će se njegovo dijete snaći i da li je dovoljno spremno i zrelo za polazak u školu. Tako ponekad možemo čuti roditelje kako govore svojoj djeci: ''Vidjet ćeš kad pođeš u školu, nećeš više imati vremena za igru kao prije. Nećeš moći da se tako ponašaš u školi, tamo će te učiteljica kazniti''. Takvi i slični postupci roditelja mogu kod djeteta razviti loš odnos prema školi i učitelju. Zadatak odraslih je upravo suprotan – da kod djeteta razvijamo pozitivan odnos prema učenju i školi.

Susret sa učiteljem

Prvi susret sa školom je, ustvari, susret s učiteljem. Učitelj se može doživjeti kao bliska osoba koju dijete može dotaknuti, zagrliti, koja pokazuje brigu za dijete i ima nešto od roditeljske uloge. Susret s učiteljem je i susret s društvenim autoritetom i disciplinom koja je znatno drugačija od one u porodici. Učitelj je predstavnik društva koje ima određene zahtjeve, pa se često dijete prvi put susreće sa potrebom da postupa u skladu sa zahtjevima društva, a prekine ponašanje po principu zadovoljstva. Dijete ulazi u organizovanu sredinu i izlaže se sistemu vrednovanja. Suočava se s odgovornošću i obavezama. Kod neke djece je to i prvo odvajanje od roditelja.

Nesporazumi i problemi su neizbježni, i u školi, i kod kuće, ali u tome ne mora biti ničeg tragičnog, jer se kroz njih sazrijeva. Bitno je da odnosi budu prožeti toplom emocionalnom vezom, pa će se lakše rješavati.

Nekoliko savjeta:

- Pričajte im o svom školovanju, anegdotama, druženju i igri s vršnjacima.

- Igrajte se 'školice'. Prepustite katkad djetetu ulogu učitelja.

- Igrajte se s djetetom društvenih igara u kojima se uče pravila i poštuje red. Kroz takve igre dijete će naučiti da prihvata pobjedu i poraz. Nemojte uvijek pobjeđivati, ali nemojte mu stalno puštati da pobjeđuje nezasluženo.

- Dajte djetetu slikovnicu ili dobru i stimulativnu igračku.

- Nemojte mu braniti da se igra, riječima: ''Ti si sad veliki dječak/djevojčica!'' Vaše dijete će uskoro biti učenik, ali je još uvijek dijete.

- Vodite dijete u kino, na predstavu, utakmicu ili na izlet. Tako stvarate djetetovo životno iskustvo.

Učenje na osnovu iskustva bilo je bitno za sve generacije, važno je i za današnju djecu. Ne zaboravite da djeca neprekidno uče na svakom mjestu i u svako vrijeme. Mi smo ti koji bi trebalo da ih pripremimo za život. Za svog budućeg učenika treba naći kutak nazvan 'radno mjesto' gdje će, u prvo vrijeme, dok nema knjiga, držati svoj pribor za crtanje, sveske i slikovnice. Ne kupujte školsku torbu i pribor bez djeteta. Uključite i dijete. Izgled, boju i slične detalje prepustite djetetu da bira.

Svakako treba brinuti o pravilnoj i raznolikoj ishrani sa 5 do 6 obroka dnevno. Lakše je s djecom koja su prošla predškolsku ustanovu i koja nisu izbirači. Vodite računa da porodica barem jedan obrok u danu pojede zajedno za stolom.

Odmorno dijete brže i lakše uči. Šestogodišnjaku treba oko 10 sati sna dnevno. Dijete treba navikavati na raniji odlazak na spavanje i ranije jutarnje ustajanje. Dobro je ustati dovoljno rano kako bi se dijete bez žurbe i napetosti spremilo na odlazak u školu.

Šestogodišnjaci bi trebali da znaju da se samostalno obuku i svuku, a većina djece to i zna. Školska odjeća zahtijeva u prvom redu udobnost. Tijelo djeteta je već dovoljno opterećeno time što mora dugo da sjedi. Neudobna odjeća će kod njega stvarati nemir i nervozu. Ne treba pretjerivati s modom i posebnim odijevanjem, jer izdvajanje nije dobar preduslov za prihvaćenost. Zbog istog razloga ne treba kupovati djeci pribor ''kakav niko nema''. Vaše dijete će se radovati bilo kojem školskom priboru, jer je njegov.

Pranje ruku prije i poslije jela, pranje zuba i tuširanje su obavezni, a kod korištenja toaleta bi već trebalo da su samostalni.

Razvijanje radnih navika

Djetetove radne navike ćemo razviti ako ga prije polaska u školu naučimo da spremi igračke poslije igre, a kasnije i školski pribor. Nemojte to da radite umjesto njega. Nakon što ga pohvalite svaki put kad nešto uradi dobro, možete dodati nove zadatke. Dijete treba da ima svoje obaveze u kući, npr. da baci smeće i ode do prodavnice, ako nije opasno. Uključite ga u kućne aktivnosti uvažavajući njegovu zrelost i sposobnosti.

Omogućite djetetu da koristi olovku, plastelin, boje ili makaze. Može da reže i lijepi. Sjeckanje makazicama izvrsno je za vježbanje prstiju kojima će kasnije dijete držati olovku. Makaze, ako se pravilno koriste, nisu opasne.

Ne poredite dijete sa ostalom djecom. Svako dijete ima svoj lični tempo razvoja, a posebno izbjegavajte da poredite dijete sa bratom ili sestrom.

Radujte se svakom uspjehu djeteta. Naučite ga da se osjeća zadovoljnim poslije dobro obavljenog posla. Neka bude što samostalnije u pojedinim situacijama, iako ćete stalno motriti i brinuti za njega.

Nikad ne ogovarajte nastavnika pred djetetom. Rušeći tuđi autoritet, rušite autoritet kao pojam, pa svakako onda i svoj vlastiti.

Preporučujemo jednom od roditelja korištenje dijela godišnjeg odmora na početku septembra kada dijete polazi u školu. U tom periodu obično je nastava kraća. Kasnije se postepeno produžava na više školskih časova u danu. Roditelji koji rade duže mogu djecu upisati u produženi boravak.

U početku djetetu je potrebna pratnja do škole. Većina roditelja vozi djecu automobilom do škole bez obzira na udaljenost stanovanja. To je lakši i brži način za roditelja. Dijete tada mnogo gubi jer ne usvaja važne životne vještine – samostalnost i druženje s vršnjacima, pravila ponašanja u saobraćaju. Dobro bi bilo ići pješke s djetetom do škole. Neka samo nosi svoju torbu na leđima.

Ukoliko je torba preteška, preuzmite dio knjiga. Neke škole sada imaju ormariće za knjige, pa višak knjiga može ostaviti u školi. Dijete treba upozoriti na sve opasnosti na putu do škole i obrnuto. Poštujte saobraćajna pravila jer svojim primjerom učite dijete odgovornom ponašanju u saobraćaju. Birajte uvijek manje opasan put, pa makar bio i duži.

Da li se vi trudite da kod djeteta razvijete pozitivan odnos prema učenju i školi?

Autorica: psihologinja Nada Kegalj za Deteplus.rs