Gradovi budućnosti - bez smrada, buke i sirotinje

Arhitekt Antonio Sant’Elia smatrao se jednim od najvećih proroka svog razdoblja: crtao je visoke nebodere poput strojeva, na početku 20. vijeka slavio je novu ljepotu betona i cementa. Stotinu godina kasnije, njegove se vizije ostvaruju.

“Podsjeća me na moderni Citta Nouva, grad kakav je crtao italijanski futurist Sant’Elia”, piše u Guardianu kritičar Jonathan Glancey, opisujući novi neboder Strata koji posve mijenja lice Londona: prvu građevinu na svijetu koja je uključila turbine za vjetar u svoju strukturu. Dovršen je prvi od tri nebodera na 43 sprata, i 147 metara, a neki od tisuću stanovnika već se počinju useljavati.

Turbine na vjetar proizvodit će osam posto energije potrebne neboderu. “Izgleda poput nebodera u znanstveno-fantastičnim filmovima 30-ih godina: savršeno mjesto za heroja da se bori na krovu”, opisuje Glancey građevinu preko puta katedrale St. Paula, no smatra da je još prerano donijeti konačni sud o projektu. Njegove kolege smatraju drukčije: na ljeto se obično podvlači crta o britanskoj arhitekturi, te kreću nominacije za nagradu Stirling, i njezin antipod.

Strata, čija je cijena 113,5 miliona funti, upravo je tako nominirana za najgoru građevinu u Britaniji, a njezin estetski dojam, mora se priznati, daleko je od savršenog. Stanovnicima nebodera to po svojoj prilici neće smetati: svaki stan, naime, ima gigantske prozore, s kojih vam pogled daje osjećaj kao da posjedujete cijeli grad. Problem je i da si prosječni stanovnici Londona mogu priuštiti jedino stanove između drugog i desetog kata, ostalo su igračke za bogate.

I dok traju polemike u britanskoj štampi hoće li arhitekt Norman Foster napustiti Dom lordova ili ne, u punom je jeku njegov plan Masdar, prvi grad na svijetu bez ugljičnog dioksida, fosilnih goriva i smeća, za čiju je realizaciju slavni arhitekt surađivao sa čak 500 stručnjaka različitih područja. Oko 50 hiljada stanovnika živjet će u gradu koji košta 22 milijarde dolara: automobile će ostavljati izvan zidina, a po gradu će se kretati isključivo podzemnom željeznicom i autima na električni pogon, koji voze ispod razine ulica. Uske ulice i građevine tankih zidova, prema arhitekturi tradicionalnih arapskih gradova, osiguravat će hlad i namijenjene su samo pješacima.

Struja će se proizvoditi isključivo putem solarnih panela, a turbine na vjetar hladit će grad. Masdar je smješten 17 kilometara od Abu Dhabija i orijentiran je sjever-istok, jug-zapad, kako bi se osigurala savršena ravnoteža između svjetlosti i sjene. Ono što je sedamdesetih izgledalo kao daleka utopija, sada postaje stvarnost: futuristički grad koji je inspiriran tradicionalnom arhitekturom arapskih gradova, i u potpunosti je samoodrživ.

jutarnji.hr/radiosarajevo.ba