FOTO: Krv, strah, ritual – obrezivanje žena u Keniji

Unatoč padu u posljednjih nekoliko godina, žensko genitalno sakaćenje ili obrezivanje još uvijek se prakticira u preko 30 zemalja, uglavnom u Africi, ali i na Bliskom Istoku.

Tradicija nalaže obrezivanje kako bi djevojke bile spremne za brak. Postupak započinje odsijecanjem dijela klitorisa, a završava uklanjanjem vanjskih dijelova genitalija, a sve to može dovesti do mnogobrojnih zdravstvenih problema – od problema s mokrenjem, stvaranja cisti, teškog krvarenja, neplodnosti ili problema tokom porođaja. 

Prema podacima Ujedinjenih naroda, više od 125 miliona djevojčica i žena živi sa strašnim posljedicama obrezivanja.

Finska fotografkinja Meeri Koutaniemi svjedočila je krajem novembra 2013. godine obrezivanju dviju sestara Isine i Nasirian (fotografkinja ih je tako nazvala kako bi zaštitila njihove identitete). 

Sedmicu ranije, Meeri se srela s ocem djevojaka i pitala može li dokumentirati rituale koji podrazumijevaju prelazak iz dječije u odraslu dob, kao i popratne svečanosti. Porodica se složila jer su smatrali kako je važno predstaviti tradiciju, ali pod uvjetom da fotografkinja zaštiti identitet djevojaka, roditelja, ostalih seljana, te rad ne objavljuje u Keniji. 

Meer je u selo djevojaka stigla dan prije zahvata. 

Sve dlake na tijelu djevojaka morale su biti uklonjene – uz pomoć britve i kravljeg mlijeka. Roditelji se se veselili što će njihove kćeri sutra biti žene. Životinje su zaklane tu noć u čast slavlja.

Djevojke su bile spremne, ali emocija nije bilo. Stidjele su se oca. 

Plakati bi značilo slabost, izbjegavati bi značilo oduprijeti se volji roditelja. U tako maloj zajednici, one si nisu smjele priuštiti ni jedno ni drugo. 

„Strah dolazi kad ritual počne“, kazala je Meeri. „Ujutro je žena ušla u blatnjavu kolibu, u rukama noseći žilet, spustila je ruku između nogu prve djevojke i napravila rez. Soba je bila mračna, samo mala svjetiljka... Krv je tekla po ženinim rukama i spuštala se na pod. Vrisci su se miješali sa suzama dok su žene držale djevojčine ruke i noge. Na kraju, njezine genitalije su bile neprepoznatljive“, prisjetila se Meeri. „Nije ostalo ništa.“

Ritual je obavljen u domu djevojaka, gdje će boraviti četiri sedmice kako bi se oporavile od teških rana i kako bi krvarenje stalo. One odmah po okončanju rituala moraju piti životinjsku krv i jesti meso i mast kako bi povratile snagu. 

Fotografkinja je otišla idućeg dana jer nije joj bilo dozvoljeno da ostane s bolesnim i neutješnim djevojkama. 

Stariji mještani su joj kazali kako su ponosni na svoju tradiciju. „Borit ćemo se da održimo tradiciju živom“, kazao je otac djevojaka. 

Ipak, u razgovoru s braćom i sestrama dviju djevojaka, fotografkinja je otkrila kako oni nisu prigrlili okrutnu tradiciju. 

Fotografkinja Meeri naglasila je kako je ovim radom željela podsjetiti da se žensko obrezivanje događa svaki dan, bez obzira na to bilježi li to neko ili ne, dodavši kako planira nastaviti dokumentirati učinke okrutnoga rituala na djevojke i žene i u drugim zemljama. 

Meerini radovi iz Kenije su u fotogaleriji.