Fenomen preskupih vjenčanja

Koliko stoji svadba? Nećete pogriješiti ako odgovorite – više nego ikad. Jer s koliko god nula da se piše iznos koji ćete potrošiti na uplovljavanje u bračnu luku, nedvojbeno je da su iznosi koji se troše danas mnogo više od onih koje smo bili spremni potrošiti nekad. 

U Velikoj Britaniji izračunali su da se prosječna cijena 'velikog dana' i posljednjih trideset godina udvostručila. Procjenjuje se da Englezi godišnje potroše na vjenčanja nevjerovatnih sedam i po milijardi funti, a potrošnja je i dalje u porastu. Ako se to podijeli na pojedinačne slučajeve – svaki par potroši između 21 i 25 hiljada funti, što je iznos jednak prosječnoj godišnjoj plati, piše tportal.hr.

Mladenci i dugovi

''Što više trošimo na vjenčanja, sve je viša stopa razvoda'', komentariše Paul Coleridge, stručnjak s dugogodišnjim iskustvom u porodičnom pravu. On smatra da je sve to učinak holivudskih i drugih 'zvjezdanih' vjenčanja, koja većina pokušava oponašati. 

Posljedica svega ovoga je da svaki peti par iz prve bračne noći izlazi u ozbiljnim dugovima.

''U prošlosti su to bile tihe i diskretne proslave. Danas se pak momačke i djevojačke zabave protežu na cijelu sedmicu, pa nije teško zaključiti kakve tek moraju biti proslave vjenčanja. A ljudi su stvarno poludjeli. Jedni su klijenti naručili da u njihovom vrtu napravim Veneciju. Kod drugih sam pročelje kuće prekrivao lišajevima, da bi se steklo dojam da je starija. Često radim za mladenke koje se ne ustežu potrošiti milion funti za svoj veliki dan, a najveći proračun koji mi je ikad odobren bio je četiri miliona. No, tu se ipak nitko ne može uspoređivati s Rusima i jednim tamošnjim bogatašem koji je za vjenčanje svoje kćeri potrošio više od 10 miliona eura.'', kaže Andrew, uposlenik jedne od agencija za organizaciju vjenčanja u Londonu.

Sve zbog straha

Ovo bezumno trošenje navodno ima i psihološku pozadinu. Barem tako tvrdi psiholog Oliver James: ''Posljednje studije temelje se na pretpostavci da skupa vjenčanja daju parovima osjećaj da će budućnost biti sigurnija.'' Istraživanje je provedeno na 572 mladenaca pokazuje da oni imaju mnoštvo dvojbi vezanih uz budućnost: jesu ili odabrali pravog partnera, jesu li se uopće trebali vjenčati i kako će izgledati njihov daljnji život. ''No, kada impresionirate uzvanike skupim vjenčanjem, ti se strahovi potisnu'', komentariše James. Drugim riječima, što je veći nespokoj zbog budućnosti, veća je šansa da će se na vjenčanje potrošiti vrtoglavi iznosi. 

Snovi o princezi

Razlog ovoj rastrošnosti Daily Mail pronalazi u medijskim trendovima. Što više ljudi gleda razna talent-natjecanja u kojima svako može postati slavan preko noći, više će biti onih koji će poželjeti da za svoj veliki dan i oni budu zvijezde i nakratko prožive svoj san: sa skupom odjećom i rastrošnim hirovima. Oliver James ovo naziva sindromom kraljevskih vjenčana koja opsjeda suvremeno društvo. Dovoljno je pogledati ogromno zanimanje koje je pratilo vjenčanje kraljevskog para kraljevića Williama i Kate Middleton. Takav publicitet očekivano rađa ambiciju da i naše vjenčanje bude nezaboravno. ''Posebno su djevojčice zaražene virusom princeza, koji nameće novi poželjni oblik ženstvenosti'', kaže James.

''Većina mladenaca koje sam intervjuisala za knjigu bila je više zaokupljena ukrašavanjem stola nego planiranjem budućnosti'', piše Imogen Edwards-Jones, autorica knjige 'Ženidbeni Babilon'.

''Dok sam radila istraživanje za knjigu, posjetila sam najveći vjenčani sajam u zemlji'', govori Edwards-Jones: ''Bila sam zaprepaštena količinom ružičaste boje, kočija od bundeve, satenskih papuča i svjetlucavih predmeta koji su bili na prodaju. Bilo je više torta u obliku dvoraca nego u cijelom Disneylandu.''

Cilj, a ne početak

''Većina parova provodi više vremena u planiranju medenog mjeseca nego bračne budućnosti'', komentarisao je jedan svećenik. ''Neki od njih dolaze iz disfunkcionalnih porodica i nemaju dobrih uzora koje mogu slijediti. Oni čin vjenčanja vide kao konačni cilj, a ne kao početak.''

Neimenovani vikar također iznosi da i njegovi klijenti imaju specifične prohtjeve. ''Događalo se da mladenka pita može li se oltar pomaknuti na neko drugo mjesto, da bi bolje padalo svjetlo ili da bi se bolje čulo. Meni je došlo da im kažem: Ako se želite vjenčati u noćnom klubu, neće biti problema. Ali ovo je crkva.'' Također, vikara iznenađuju i rezultati predbračnog upitnika koji ispunjavaju budući mladenci: ''Uvijek me šokira koliko malo oni znaju jedno o drugome. Jedna mladenka nije znala da je njezin partner već jednom bio u braku. Drugi par nikada nije razgovarao želi li djecu.''

Andrew iz agencije za vjenčanja zaključuje: ''Moramo se zapitati – čemu vjenčanja? Je li njihova svrha da otac mladenke može pokazati koliko ima novaca? Koliko je uspio u životu? Je li cilj pokazati koliko su mladenci glamurozni i kako imaju ugledne prijatelje? Ili je to ceremonija u kojoj dvoje ljudi izražava svoju odlučnost da dijele zajedničku sudbinu? Ako je ovo zadnje, nema nikakvog razloga da se razbacuju novci jer i skromna svečanost bit će potpuno prikladna.''