Američki učitelj u Finskoj: U školama sve radimo pogrešno!

Američki učitelj Tim Walker preselio se u Finsku i tamo nastavio raditi, također kao učitelj. Nakon samo dvije sedmice provedene u finskoj učionici doživio je pedagoško prosvjetljenje o kojem piše u svom blogu. Drastično je promijenio praksu, ali i uvjerenje o tome kako uspješno podučavati.

"Ovih me dana ljudi zapitkuju osjećam li kulturološki šok, što je normalno pitanje, jer sam se s obitelji preselio iz Bostona u Helsinki. No, supruga mi je Finkinja i kulturološki šok i nije baš dramatičan. Ali, otkako sam počeo podučavati u petom razredu finske osnovne škole, osjećam šok učionice – promjene u mom pedagoškom stavu. Iako smo u Finsku preselili s namjerom da ostanemo zauvijek, ne mogu prestati razmišljati kako bih sada, s ovim iskustvom, radio drugačije da mi se vratiti u američku školu. Već vidim tri velike promjene koje bih uveo", piše Walker objašnjavajući da bi i učiteljima i djeci dao češće i duže odmore te da bi djeci dao više slobode, prilike da se samostalno razvijaju.

U finskim školama školski sat traje 45, odmor 15 minuta. Učenici rijetko imaju blok sat bez odmora. U osnovnoj se školi očekuje da djeca školske odmore provode igrajući se na zraku, bilo da je kiša ili sunce.

"Za vrijeme prve sedmice u finskom razredu, ja to nisam shvaćao. Držao sam blok satove ne bi li učenici imali rjeđe, ali duže odmore. U jednom mi je trenutku učenik kazao: 'Mislim da ću eksplodirati. Kad ćemo konačno imati odmor?' Bila je to prekretnica, promijenio sam pristup. Shvatio sam da su učenici svježiji po povratku u učionicu nakon kratkih, ali češćih odmora. Pamtim kako sam u SAD-u tražio od učenika da rade čak i kad su očito bili umorni. Nije mi palo na pamet da im dadem dodatni odmor. Danas sam uvjeren da redoviti odmori pomažu učenicima da ostanu fokusirani. Sad bih američkim učenicima dao češće odmore, i našao bih načina da ih za odmora izvedem van, izvan zgrade", napisao je Tim Walker, piše Jutarnji.hr.

Po dolasku u finsku školu Walker rijetko kad da je odmore provodio s kolegama. Tih 15 minuta iskoristio bi da se dodatno pripremi za sat, ostajao bi u razredu, što je potpuno uobičajno za učitelja u američkoj školi. No, nekolicina finskih kolega stala ga je upozoravati da to nije dobro, da će osjetiti zamor od posla, da previše radi u kontinuitetu. Sugerirali su mu da pod odmorima češće navrati u zbornicu, kafeteriju, družiti se s drugim učiteljima. Kad je konačno pristao shvatio je koliko mu odmor godi.

"Odmor ne samo da osvježi učenike, nego ojača i mene."

U Americi se, kaže, držao filozofije “uzmi djecu za ruku i vodi ih dok god nisu spremni postati samostalni. Tipično bih, svaku školsku godinu, počeo govoreći im o dugoj listi rutinskih obaveza i proceduri.“, piše.

U Finskoj, nije očekivao, to ne pali. "Primjerice, namjeravao sam učenike petog razreda podučiti kako da hodaju u dugačkom, ravnom i tihom redu. No, već sam prve sedmice shvatio da većina te djece već od prvog razreda u školu dolaze sami. Podučavati ih kako da hodaju u ravnom, mirnom redu za njih bi bilo besmisleno, čak uvredljivo.

Finska su djeca puno samostalnija od američke. Moj peti razred je poželio skupiti nešto novca prodajući kolače. Nisam baš bio jako zainteresiran za tu ideju, iskreno. Činilo mi se to kao još jedna dodatna stvar koju ću morati voditi."

Na koncu se nemalo iznenadio kad je vidio da su djeca sve odradila sama. Napravili su plakate, podijelili zadatke, donijeli peciva i kolače.

"Ako se ikad vratim u Ameriku, dat ću učenicima više mogućnosti da rade samostalno. Neki učenici, posebno uzimajući u obzir kulturološke razlike i američke navike, trebaju strukturu, no dobro bi im došlo i nešto više samostalnosti."