Afganistanske 'virdžine': Djevojčice koje žive kao dječaci

Virdžine, žene koje su od djetinjstva odgajane kao dječaci, u porodicama u kojima nije bilo muške djece, postojale su i postoje i danas u ruralnim krajevima zemalja u našem susjedstvu: na Kosovu, u Albaniji, Crnoj Gori...

Jill Peters: Posljednje albanske virdžine

Nadomjestak za sinove kojih nije bilo, virdžine su cijele svoje živote posvetile pomaganju roditeljima i očuvanju imanja, nikad se nisu udavale niti rađale djecu, a svoj su teret nosile kako su najbolje umjele.

U dalekom Afganistanu, najgoroj zemlji za žene na cijelom svijetu, postoji ista tradicija po kojoj se kćerke u kućama bez muške djece odgajaju kao sinovi. Švedska novinarka koja živi u New Yorku, Jenny Nordberg, ovoj je temi posvetila svoju knjigu Tajne djevojčice Kabula: Skriveni životi afganistanskih djevojčica odgajanih kao da su dječaci.

Afganistan, za žene najgore mjesto na svijetu

Zvanično, u Afganistanu, gdje su podjele između dječaka i djevojčica, muškaraca i žena, vrlo stroge, ova pojava ne postoji: vlasni, nastavnici, ljekari, službeno neće odati tajne porodica koje su svoje kćerke odlučile žrtvovati društvu koje nalaže rođenje sinova kao više vrijedne djece. Ipak, kako piše Nordberg, dobar dio stanovništva Afganistana je makar jednom u životu došao u kontakt sa ženom koja je cijeli život proživjela kao muškarac. Čak postoji i izraz u jeziku za takve djevojčice: bacha posh, što u doslovnom prevodu znači "odjevena kao dječak".

Ipak, u povjerenju govoreći Jenny Nordberg, medicinski radnici su joj objasnili da pojava bacha posh postoji u bogatim jednako kao i u siromašnim porodicama, obrazovanim i neobrazovanim, a dešava se i kod svih etničkih grupa u Afganistanu. Jedino što povezuje bacha posh iz različitih okruženja je "potreba" porodice da ima sina.

Nordberg pripovijeda o sedmogodišnjoj djevojčici imena Mehran, rođenoj kao Mahnoush Momand, koja sa svojim sestrama odrasta kao da im je brat. Mehran ne pati zbog svoje uloge dječaka: odgajana od najranijeg djetinjstva kao dječak, ona danas uživa u vožnji bicikla, nošenju hlača, igranju fudbala, trčanju, a ne propušta ni priliku da svima kaže kako je dječak, iako je potpuno svjesna da je u stvarnosti djevojčica, kako tvrde njeni učitelji u školi.

Knjiga se osvrće i na desetogodišnju Niimu, za okolinu poznatu pod imenom Abdul Mateen, koja se također dobro snašla u svojoj ulozi dječaka, piše Nordberg. Niima svakog jutra odlazi u školu u svom naselju, jednom od najsiromašnijih krajeva u Kabulu, kose pokrivene velom i u haljini, kako i priliči djevojčicama u Afganistanu. Po povratku iz škole, međutim, ona se odijeva u mušku odjeću i odlazi raditi kao ispomoć u prodavnici u blizini svoje kuće. U prosjeku, Niima dnevno zaradi 1,30 dolara i tako pomaže svojoj majci da prehrani osam kćeri. Kao djevojčica u Afganistanu, Niima nikad ne bi mogla raditi u prodavnici, kao ni njena majka.

U fotogaleriji pogledajte ove djevojčice iz Afganistana koje odrastaju kao dječaci.