Turska (bosanska) kafa - simbol druženja i jedinstvenog okusa: Više od 500 godina zadovoljstva

Kafa je svojevrsni posrednik koji okuplja ljude, simbol je druženja i neizostavni dio života ljudi širom svijeta.

Jedinstven okus i tradicionalna vrijednost turske kafe uvrstili su je na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine 5. decembra 2013. godine, od kada se ovaj datum obilježava kao Svjetski dan turske kafe.

Tradicija ispijanja turske kafe datira još od 16. stoljeća, kada se taj topli napitak proširio različitim dijelovima Osmanskog Carstva i kroz stoljeća postao društveni fenomen koji se svojim ritualima uvukao duboko u tradiciju naroda širom svijeta.

Historija kafe u Anadoliji, koja se proširila u Tursku i Evropu preko putnika iz Jemena u 15. vijeku, datira iz 1500-ih godina. Turska kafa, koja je u Osmanskom carstvu postala popularnija, prvo u palati, a potom i u javnosti, za kratko je vrijeme ostavila traga u svakodnevnom životu i proširila se u Europi.

Turska (bosanska) kafa priprema se džezvi. Za jednu šoljicu turske kafe potrebno je dodati jednu šoljicu vode (morate koristiti istu šoljicu koju ćete koristiti) i jednu kašiku kafe. Nakon dodavanja kafe ne dodaje se šećer pa morate dodati šećer prije nego što počnete kuhati.

Kada kafa počne ključati, pustite da se pjena digne, a zatim je uklonite s vatre i ona će dati puno pjene. Tradicionalno, u turskoj kafi obavezno ima pjene, nije prihvatljiva bez pjene. Također je dio tradicije da Turci poslužuju kafu s čašom vode i nešto slatko, po mogućnosti turski slatkiš - lokum.

U Istanbulu turska kafa ne može da se posluži, a da nije vruća, posebna je jer se služi u fildžanima.

Prema etiopskim predajama neobično ponašanje životinja dovelo je do otkrića plodova koji su ljudima davali energiju. Vremenom se taj slučajni pronalazak razvio i iz lokalne tradicije prerastao u globalno poznati napitak – kafu.

Njegov put od Afrike do evropskih gradova obilježio je nastanak novih mjesta okupljanja i razmjene ideja, piše TRTBalkan.