Tesar Halid, remenar Koke, bravar Dino…

O karijerama bh. estradnih zvijezda se skoro sve zna, no Slobodna Bosna donosi nam dijelove njihovih biografija o kojima oni nerado govore – školskoj naobrazbi.



Tesar Halid Bešlić, imao je - kako je kazao u jednom intervjuu za SB - ambicije da se po završetku srednje škole upiše i na Građevinski fakultet u Sarajevu, ali onda su došli dijamanti, suho zlato i brilijanti, a sve ostalo je legenda. “Otkad se profesionalno bavim pjevanjem, ne znam šta je kokuzluk”, često će i sam priznati.

Drugi Halid (Muslimović) završio je zanat metalo-glodara i, istina kratko, radio u željezari u Jesenicama (Slovenija). Meho Puzić nadimak Kennedy dobio je na građevinskoj skeli, izvjesno vrijeme radeći kao zidar.

Nihad Fetić Hakala sa zadovoljstvom se sjeća osam godina provedenih u zeničkoj željezari. Kao elektrotehničar slabe struje radio je na održavanju mjerno-regulacione tehnike.




Hanka Paldum završila je trogodišnju trgovačku školu, bez radnog iskustva u struci. Isti slučaj je sa Amelom Zuković, koja je završila srednju saobraćajnu školu.

Rizo Hamidović ne krije da su ga iz svih škola istjerali. Nakon niza peripetija završio je zanat za mašinbravara, uz opasku da on i Tito imaju iste diplome. “U Novom Pazaru, čim bih na času bio malo glasniji, imali su običaj reći napolje svinjo. Onda bih ja sa rajom praćkama zared’o po školi i sve prozore polomio.” U struci nije radio jer, kako veli, ne trpi naredbe nepismenih šefova. Od Više upravne škole brzo je odustao: “Pjevao sam u jednoj kafani na Jekovcu i na predavanje došao mamuran ko čep. Moj tadašnji profesor Nijaz Duraković dan ranije mi je dao skripte Marx-Engels, šta li već, i tu noć me zapazio u kafani. Sutradan mi je dao najbolji savjet u životu: Uhvati se ti mikrofona, šta će ti ovo.”

 


Šerif Konjević uz već redovno izrečenu konstataciju kako mu je Allah dao glas i raspon od hejbet oktava kao Pavarotiju, kaže da je srednju ugostiteljsku završio vanredno u Prijedoru: “Ma rijetki su ti pjevači sa redovnom školom!” Srednju školu metalskih zanimanja na Marijin dvoru pohađao je Semir Cerić Koke. Uz završen tokarski zanat privatno je okončao kurs za kožara-remenara. U istoj školi na Marijin dvoru diplomu mašinskog tehničara dobio je i Armin Šaković. Kada bi morao, tvrdi, radije bi radio kao konobar negoli u struci.

Još kao visočki gimnazijalac, položivši tada veoma zahtjevnu audiciju na RTV Sarajevo, Enes Begović odustao je od Više pedagoške akademije: “Mislim da nisam pogriješio. Ali mislim da sam uz malo volje mogao okončati taj studij i jedino nekad za tim žalim.”



Prije mikrofona, radeći najteže fizičke poslove, u rukama su krampe držali Kemal Malovčić i Rifat Tepić. Obojica su prve plaće dobili kao rudari, a ovaj potonji je doživio ozbiljniju ozljedu na radu kada je ostao bez prsta.

Hasiba Agić je radila kao medicinska sestra dok je npr. Dževad Preljević Mrvica jedno vrijeme prodavao lubenice na pijaci Markale. Fakultetskim diplomama, koliko je poznato, na vakat su se zakitili Haris Džinović, Duško Kuliš i Zijad Sipović.
 
Najveća bh. zvijezda iz oblasti zabavne muzike, Edin Dervišhalidović Dino Merlin, završio je bravarski zanat, te je nekoliko godina bio zaposlen u preduzeću Pretis u Vogošći. Ali, onda su došla “kokuzna vremena”, pa se i Dino umjesto čekića prihvatio mikrofona. (…) slava ga nije promijenila, tako da je prije rata često doručkovao sa svojim bivšim radnim kolegama u menzi Pretisa, piše Slobodna Bosna.