Sve smo uništili... Ljudi zagadili čak i najdublji dio okeana

Marijanska brazda jedno je od najdubljih i najtamnijih mjesta na Zemlji, naučnicima manje poznata nego površina Mjeseca. Na dnu, na dubini od 11 kilometara, temperatura vode je blizu ledišta, a pritisak je toliki da bi čovjeka zdrobio kao kukca.

Naučnici su je tek nedavno istražili. "Mislili smo da se radi o izoliranom 'kraljevstvu', sigurnom od ljudskog utjecaja. Nažalost, to ne može biti dalje od istine", napisao je vodeći autor studije o onečišćenju Marijanske brazde Alan Jamieson sa sveučilišta u Newcastleu.

Marijanska brazda je za četvrtinu dublja nego što je Mount Everest visok. Onečišćivači su do tih dubina vjerovatno stigli u obliku plastičnog otpada i mrtvih životinja koje su potonule na dno, napisali su naučnici u časopisu Nature Ecology & Evolution.

Oni su na dno Marijanske brazde spustili posebnu podmornicu opremljenu mamcima za hvatanja amfipoda, sićušnih stvorenja nalik račićima. Amfipodi su među rijetkim bićima koja mogu preživjeti u tako negostoljubivom okruženju ekstremnog pritiska. Naučnici su ih testirali na prisustvo hemikalija.

Rezultati su pokazali visoku razinu kontaminiranosti onečišćivačima, uključujući poliklorirani bifenil (PCB), koji je zabranjen prije gotovo 40 godina zbog kancerogenosti i štetog utjecaja na hormone. Razina kontaminacije PCB-om pronađena kod amfipoda u Marijanskoj brazdi čak je 50 puta viša nego ona detektirana među račićima u rijeci Liaohe, jednoj od najzagađenijih u Kini.

"Činjenica da smo pronašli visoku razinu tih onečišćivača u jednom od najizoliranijih i nejnepristupačnijih mjesta na Zemlji pokazuje koliko je dugoročan i razoran učinak čovječanstva na ovu planetu", kazao je Jamieson.

Vjeruje se da je 1,3 miliona tona PCB-a, koji u ekosistemu ostaju desetljećima, proizvedeno između '30-ih i '70-ih godina prošlog vijeka. Taj se klorid koristio u rashladnim tekućinama električnih aparata i u indigo papiru, primjerice.

Nuačnici su na amfipodima pronašli i tragove još jednog dugovječnog onečišćivača, polibromiranog difenil etera. "Svi uzorci su ih imali, svi", rekao je Jamieson.

Kako su onečišćivači tamo dospjeli? "Jednom kad potonu, tonu dublje, dublje i dublje, nemaju kamo drugamo jer nema mehanizma koji bi ih ponovo vratio na površinu", objasnio je Jamieson.

"Još ne znamo što to znači za širi ekosistem", rekao je Jamieson, jer su amfipodi na dnu hranidbenog lanca.

To što onečišćenje ne vidimo, ne znači da je beznačajno, upozorio je. "Moramo zapamtiti da je planeta Zemlja uglavnom duboko more".