Šta zapravo znači kada naučnici kažu da je" ovo bio najtopliji dan ikad"?

Svaki put kada bude oboren novi temperaturni rekord, pojave se i sumnje. Kako naučnici znaju da je neki dan ili ljeto zaista bilo najtoplije otkad postoje mjerenja i da je toplotni talas zaista bio istorijski?

Šta zapravo znači "rekordna vrućina"?

To zavisi od toga s čim se temperatura poredi. Hiljade meteoroloških stanica širom svijeta neprekidno prate temperaturu. Na nekoj lokaciji može biti zabilježen rekord ako izmjerena temperatura premaši prethodni maksimum za određeni dan, mjesec ili godišnje doba.

Naučnici određuju i regionalne i globalne temperaturne rekorde kombinovanjem podataka meteoroloških stanica, brodova i okeanskih bova, a zatim izračunavaju prosječne vrijednosti za veća područja.

Koliko daleko u prošlost sežu ta poređenja zavisi od baze podataka koja se koristi. Najstariji kontinuirani niz mjerenja temperature na svijetu je Central England Temperature Data Series, koji postoji od 1659. godine.

Međutim, tri najpotpunije baze podataka koje vode američki Goddard Institute for Space Studies, National Centers for Environmental Information i britanski Met Office Hadley Centre sistematski bilježe temperature od 1880. godine.

Na tim podacima zasnivaju se tvrdnje poput: "Posljednja decenija bila je najtoplija otkad postoje mjerenja."

Iako je Zemlja tokom svoje 4,5 milijarde godina duge istorije prolazila kroz toplija razdoblja i ekstremne temperature, današnje zagrijavanje izuzetno je u kontekstu posljednjih 12.000 godina, koliko traje ljudska civilizacija.

Kako znamo kakva je klima bila prije ljudi i termometara?

Da bi rekonstruisali klimu iz daleke prošlosti, naučnici koriste prirodne zapise poznate kao klimatski arhivi. Oni omogućavaju rekonstrukciju dugoročnih promjena temperature, padavina i sastava atmosfere.

Takvi arhivi uključuju ledena jezgra, godove drveća, okeanske sedimente i fosile.

"Oni čuvaju informacije o temperaturi, količini padavina i sastavu atmosfere koje sežu hiljadama, pa čak i milionima godina unazad", rekla je u razgovoru za DW klimatologinja Friderike Oto, osnivačica istraživačke grupe World Weather Attribution (WWA).

Najduži kontinuirani zapis iz ledenih jezgara potiče s Antarktika i obuhvata period duži od milion godina. U drevnim mjehurićima vazduha zarobljenim u ledu istraživači mogu izmjeriti nekadašnje koncentracije ugljen-dioksida u atmosferi.

"Budući da poznajemo fizičke zakone koji upravljaju klimatskim sistemom, možemo koristiti i klimatske modele kako bismo vidjeli kako promjene različitih faktora utiču na klimu i vremenske prilike", kaže Oto.

To je naučnicima omogućilo da utvrde da su više koncentracije gasova staklene bašte kroz istoriju Zemlje bile povezane s višim globalnim temperaturama. Prije oko 56 miliona godina velike količine ugljenika dospjele su u atmosferu, vjerovatno zbog vulkanske aktivnosti i oslobađanja metana iz okeanskih sedimenata, što je izazvalo snažno globalno zagrijavanje.

Razlika u odnosu na današnje klimatske promjene jeste u tome što je sadašnje zagrijavanje posljedica sagorijevanja fosilnih goriva koje uzrokuje čovjek i odvija se mnogo brže nego u bilo kojem periodu tokom posljednjih milion godina, navodi NASA.

Kako naučnici znaju da li su toplotni talasi trend ili izuzetak?

Klimatolozi analiziraju podatke prikupljene tokom više decenija kako bi razlikovali dugoročne klimatske promjene od uobičajenih vremenskih oscilacija. Jedna izrazito topla godina sama po sebi nije dokaz da postoji trend. Međutim, što su nizovi podataka duži, statističke analize i klimatski modeli pouzdanije otkrivaju trajne obrasce.

"Traži se dosljednost. Traži se podudaranje svih dostupnih dokaza", kaže klimatolog Gerald Miles  sa Univerzitetskog koledža u Dablinu.

Naučne institucije širom svijeta među njima NASA, američka Nacionalna uprava za okeane i atmosferu (NOAA) i evropska služba Copernicus Climate Change Service prate globalne temperature koristeći različite metode i skupove podataka. Uprkos razlikama u pristupu, sve dolaze do istog zaključka: Zemlja se zagrijava, a posljednje godine spadaju među najtoplije otkad postoje mjerenja.

Naučnici koriste i tzv. atribucijske studije kako bi procijenili koliku ulogu klimatske promjene imaju u nastanku ekstremnih vremenskih pojava. Pomoću klimatskih modela upoređuju vjerovatnoću i intenzitet nekog događaja u današnjoj klimi s hipotetičkim svijetom u kojem nema zagrijavanja izazvanog ljudskim djelovanjem.

Istraživačka grupa World Weather Attribution (WWA) primijenila je upravo takvu analizu na europski toplotni talas iz juna 2026. godine. Zaključili su da je riječ o najintenzivnijem toplotnom talasu ikada zabilježenom na području koje su analizirali. Takve temperature, prema njihovim procjenama, bile bi gotovo nemoguće u klimatskim uslovima iz 1976. godine, koja se u Evropi dugo smatrala jednom od najtoplijih.

Na koje pokazatelje treba obratiti pažnju u vremenskoj prognozi?

Sama temperatura vazduha ne pokazuje u potpunosti kako vrućina djeluje na ljudski organizam. Zato meteorološke službe objavljuju i podatak o subjektivnom osjećaju temperature, odnosno koliko je stvarni osjećaj toplote.

U Sjedinjenim Američkim Državama koristi se indeks toplote (heat index), koji uzima u obzir temperaturu i vlažnost vazduha. Britanski Met Office u izračun subjektivnog osjećaja temperature uključuje i uticaj vjetra.

Zašto visoka vlažnost vazduha čini da nam je još toplije?

Kada je vazduh veoma vlažan, sadrži više vodene pare, zbog čega znoj sporije isparava s kože. Time se smanjuje sposobnost organizma da se hladi, pa ista temperatura djeluje znatno toplije nego u suhim uslovima.

Naučnici za procjenu opterećenja organizma koriste i tzv. temperaturu vlažnog termometra (wet bulb temperature). Ona se mjeri tako što se rezervoar termometra obavije vlažnom tkaninom. Kako voda isparava, termometar se hladi – na isti način na koji isparavanje znoja hladi ljudsko tijelo.

Što se temperatura vlažnog termometra više približava stvarnoj temperaturi vazduha, to je vazduh zasićeniji vlagom i tijelu je sve teže da se rashladi, čime raste rizik od opasnog toplotnog stresa.

Ako temperatura vlažnog termometra duže vrijeme iznosi oko 35 stepeni Celzijusa, ljudski organizam može se pregrijati čak i kada osoba miruje u hladu i unosi dovoljno tečnosti. Međutim, ni suha vrućina nije bezopasna, jer povećava rizik od dehidracije.