Salko Ahmetović ne odustaje od volana: U osmoj deceniji života i dalje vozi autobus u Njemačkoj

Dok mnogi njegovi vršnjaci uživaju u penziji, 77-godišnji Salko Ahmetović i dalje svakodnevno pronalazi razlog da sjedne za volan.

Rođen u Duboštici kod Lukavca, ovaj Bosanac već decenijama živi u Njemačkoj, gdje i danas radi kao vozač gradskog autobusa u Minhenu. Posao mu, kako kaže, nije samo izvor prihoda nego dio života bez kojeg teško može zamisliti svakodnevicu.

Salko je Njemačku prvi put posjetio 9. marta 1971. godine. U početku se školovao za varioca, a nakon tromjesečne obuke u Lukavcu dobio je priliku za zaposlenje u ovoj zemlji. Planirao je zaraditi novac za vozački ispit i automobil, a potom se vratiti u rodni kraj. Ipak, kratki odlazak pretvorio se u život proveden daleko od Bosne i Hercegovine.

Od varioca i ugostitelja do vozača autobusa

Tokom godina radio je različite poslove, a posebno mjesto u njegovom životu imao je fudbal. Igrao je u Njemačkoj, a kasnije se okušao i kao trener. Bavio se i ugostiteljstvom, ali je na kraju odlučio pronaći stabilniji posao. Tako se okrenuo vožnji aut[facebook_video]https://www.facebook.com/reel/1005170732631633[/facebook_video]obusa, za koju je morao izdvojiti oko 13.500 njemačkih maraka za obuku i potrebne dozvole.

U novembru 1997. godine stekao je vozačku dozvolu za sve kategorije. Od tada je vožnja autobusa postala njegova najveća profesionalna ljubav. Iako je 2015. godine otišao u penziju, nije dugo izdržao bez posla.

"Nije prošlo ni mjesec dana, našao sam firmu u kojoj mogu raditi koliko želim", prisjetio se Salko tokom video-intervjua.

Danas uglavnom radi vikendom, ali prihvata i dodatne smjene kada je potrebno zamijeniti kolege. Upravlja i zglobnim autobusima, dugim do 19 metara, a tokom osmosatne smjene pređe između 100 i 150 kilometara. Najviše mu odgovaraju kasnije smjene, kada su saobraćajne gužve manje.

"Još uvijek vozim. I da mi ne daju marke, ja bih to vozio. Kao da sam se za to rodio. To mi je najveće bogatstvo na svijetu. Imam volju za život. Kad odem na posao, to je moj svijet", rekao je.

Redovno pliva, vozi bicikl i pješači

S obzirom na odgovornost koju nosi prevoz putnika, Salko redovno prolazi zdravstvene preglede potrebne za produženje vozačke dozvole. Kako je objasnio, svakih pet godina obavlja propisane kontrole, uključujući provjere vida i općeg zdravstvenog stanja.

Brine o fizičkoj aktivnosti, pa slobodno vrijeme koristi za plivanje, vožnju bicikla i šetnju. Kaže da bez problema može preći deset kilometara pješice, a biciklom nekada pređe i 50 kilometara.

Porodica, uspomene na oca i želja za društvom

Salko ima troje djece i troje unučadi, na koje je veoma ponosan. Njegova djeca žive u Njemačkoj i, kako navodi, ostvarila su uspješne profesionalne karijere. Ipak, danas živi sam, a priznaje da mu nedostaje društvo i osoba s kojom bi mogao dijeliti svakodnevne trenutke.

Ne traži mnogo, kaže, već nekoga ko će ga cijeniti i poštovati, s kim bi mogao razgovarati, putovati i otići na more.

Posebno mjesto u njegovom domu zauzima stari saz koji je pripadao njegovom rahmetli ocu. Salko ga je ocu kupio kao uspomenu, a nakon njegove smrti ponovo ga je preuzeo i sačuvao. Iako su mu nudili novac za instrument, ne želi ga prodati jer za njega predstavlja mnogo više od materijalne vrijednosti – uspomenu na oca, porodicu i rodni kraj.

Posljednji radni dan teško će mu pasti

Iako još uvijek uživa u vožnji, Salko razmišlja o tome da uskoro konačno završi radni vijek i više vremena posveti porodici, prijateljima i putovanjima. Ipak, svjestan je da će rastanak od volana biti težak.

"To će biti najteži dan kada budem prestao voziti", kazao je.