Prestrašni i najpoznatiji slučaj egzorcizma: Smrt Anneliese Michel bila je jeziva

Sve od 1973. i uspjeha horora Egzorcist, opsjednuti ljudi i svećenici koji im pokušaju pomoći bili su uobičajen lajtmotiv holivudskih filmova. Zbog toga se lako zaboravlja kako je egzorcizam stvarna praksa koja se i danas radi, na stvarnim ljudima. To nije nešto iz filmova ili iz srednjeg vijeka - dok ovo čitate negdje u svijetu se vjerojatno upravo obavlja egzorcizam.

Odličan podsjetnik na to je mučna priča iz stvarnog života Anneliese Michel, mlade žene koja je umrla u naletu brojnih egzorcizama, a po čijem je životu snimljen film "The Exorcism of Emily Rose". To se nije dogodilo u neko davno doba ili nerazvijenoj zemlji - već u Njemačkoj 1976. Priča o tome kako se to uopće moglo dogoditi iz današnje temeljite analize služi kao jeziv podsjetnik na vrlo stvarnu praksu egzorcizma.

Iako životna priča mlade djevojke zvuči kao nešto s čime se straši djecu kraj logorske vatre, taj se zastrašujući scenarij odvio prije manje od 50 godina.

Anneliese Michel rođena je u malom gradu Klingenbergu u Bavarskoj, u zapadnoj Njemačkoj 1952. godine, a svoj tragični kraj doživjela je u 23. godini 1976. godine.

Rođena je u izrazito pobožnoj katoličkoj obitelji, a kako je njena majka 2005. ispričala, ona je (Michelina majka) 1948. rodila dijete izvan braka, čime je nanijela ogromnu sramotu obitelji, toliku da su je natjerali da za dan svog vjenčanja nosi crnu haljinu. Uz to, njezin je otac razmišljao o tome da postane svećenik, a tri su joj tete bile redovnice. Kao rezultat toga, Anneliese je kao prirodno osjetljiva djevojka, osjećala pritisak ispiranja grijeha ljudi oko sebe. To je uključivalo spavanje na podu kao pokoru za sve one ovisnike o drogama koji su spavali po kolodvorima i sličnim mjestima.

Ovakva obitelj poslužila je samo kao pokretač noćne more koja se pretvorila u stvaran život do vremena kad je Anneliese kao tinejdžerki dijagnosticiran fizički i mentalni poremećaj.

Anneliese je u dobi od 16 godina počela doživljavati "pomračenja" svijesti. Te je 1968. počela šetati u transu, nesvjesna što raditi, a uskoro je mokrila i u krevet. Ubrzo su počele i konvulzije. Neurolog joj je dijagnosticirao epilepsiju temporalnog režnja, što može uzrokovati napadaje, gubitak pamćenja i halucinacije. Nadalje, može uzrokovati poremećaj poznat kao Geschwindov sindrom, zbog čega čovjek djeluje na pretjerano religiozan način. Počela je uzimati lijekove za svoju epilepsiju i upisala se na Sveučilište u Würzburgu 1973. Međutim, unatoč liječenju koje je primala, stanje joj se pogoršalo i pala je u duboku depresiju te je razmišljala o samoubistvu.

Oko sebe je neprestano čula glasove koji su joj govorili da je ukleta, a gdje god bi pogledala vidjela bi lice vraga. Tada je postala uvjerena kako ju je opsjeo demon.

Kako izvještava Washington Post, drugi su počeli vjerovati u Annelieseinu opsjednutost kad nije mogla proći kraj slike Isusa dok je bila na hodočašću, odbila je piti svetu vodu i odavala je snažan, "pakleni" miris. Egzorcist iz obližnjeg grada potvrdio je njezinu opsjednutost, ali njegov je zahtjev za egzorcizam dva put odbijen, s tim da je biskup morao odobriti obred. Nažalost, nije prošlo dugo prije nego su se biskup i drugi svećenici predomislili.

Kako je Annelieseina majka rekla za Telegraph, stvari su postale znatno gore kad više nije mogla proći kraj bilo kakve crkvene relikvije bez da čuje glasove. Ubrzo se nije mogla oduprijeti kompulzivnim radnjama - radila bi od 400 do 600 čučnjeva na dan, sve dok to nije uzrokovalo puknuće u ligamentima oba koljena. U jednom trenutku puzala je ispod stola i ostala tamo, lajući poput psa, dva dana. Jela je pauke i ugljen i odgrizla glavu mrtvoj ptici.

Njeno se vrištanje slušalo kroz zidove satima bez prestanka, a znala je i urinirati po podu i potom ga lizati. Annelieseina obitelj htjela je potražiti daljnje psihijatrijsko liječenje za svoju kćer, ali Anneliese je to odbila, moleći za vjerski zagovor. Anneliese je, možda pod utjecajem tada izuzetno uspješnog filma Egzorcist, tražila svog egzorcista.

Želja joj se ostvarila 1975. - lokalni biskup Josef Stangl odobrio je Annelieseov treći zahtjev nakon što je dobila podršku svećenika Ernesta Alta, koji je vjerovao kako je za njeno stanje odgovorno nešto gore od epilepsije i halucinacija. Biskup je župniku Arnoldu Renzu dodijelio da zajedno s ocem Altom obavlja obred egzorcizma propisan 1614. pod uslovom da to čine u potpunoj tajnosti.

Obred egzorcizma izveo je prvi, ali nikako i zadnji put, otac Renz, 24. septembra 1975. Tokom svojih različitih seansi sa svećenikom, Anneliese je otkrila imena brojnih demona koji su je opsjeli. Kako su tvrdili svećenici, tijelo joj je bilo nešto poput "VIP odjela za proklete". Anneliese je, rekli su, bila domaćin dušama najvećih negativaca u povijesti: Kaina, Jude, Nerona, Lucifera i Hitlera. Te mračne duše govorile bi kroz Anneliese, intonirajući zlu mudrost, pa čak i priklanjajući se jedna drugoj.

Nadalje, Buzzfeed tvrdi da je jedan od Annelieseinih demona bio ekskomunicirani svećenik Valentin Fleischmann, i iako Anneliese nije trebala znati ništa o njemu, uspjela je dati tačne detalje o nestašnom ponašanju koje ga je odvojilo od crkve.

Tokom sljedećih devet mjeseci, seanse egzorcizma u trajanju od četiri sata održavale su se jednom ili dva puta sedmično u pokušaju da se demonska družba otjera što dalje od Annnelise. Ukupno se nad njom provelo čak 67 obreda egzorcizama, što je po bilo kojem mjerenju ogroman broj.

Otac Renz dopustio je snimanje nekih seansi, a nekih 42 sata zvuka egzorcizama Anneliese Michel postoji, a ono što te snimke sadrže je zastrašujuće. Glas na snimkama je neljudski i demonski, ona gunđa, grmi, šišti i pljuje, s gomilom prostota.

Tokom tih seansi, čak i dok je Anneliese fizički propadala, ona je izlagala ono što su svjedoci opisali kao nadljudsku snagu, a njezino je ponašanje postalo toliko nasilno da bi je morali držati dolje, vezati je za stolicu ili na neki drugi način obuzdati da svećenici budu sposobni nastaviti obavljati svoje obrede. Otprilike u ovo doba Anneliese je slomila sve kosti te isprekidala sve tetive na koljenima.

Vezanje za stolac 67 puta, uz polijevanje svetom vodom i svećenikove molitve i vikanje kao dio egzorcizma nisu ono što je naposljetku oduzelo život Anneliese Michel. Do tog trenutka zatražila je prekid liječenja epilepsije i oslanjala se jedino na egzorcizme. Potpuno je prestala jesti, planirajući se izgladniti kako bi "iskupila sve tuđe grijehe".

Telegraph je napisao da je do proljeća 1976. Anneliese bila pothranjena te je oboljela od upale pluća. Iscrpljena od brutalnih obreda egzorcizma, bolovala je od vrućica i nije ništa jela ni pila, a podlegla je posljedicama 1. jula 1976. Službeno, njena je smrt uzrokovana glađu i dehidracijom te je umrla u dobi od tek 23 godine - s nevjerojatnih i mizernih 30 kilograma. Kraj njenog života, međutim, teško da je bio kraj i te mučne priče.

Ako ste kroz ovu priču postali bijesni na roditelje mlade djevojke koji joj nisu pružili adekvatnu medicinsku skrb, niste jedini. Dopuštanje mladoj bolesnoj djevojci da se izgladni do smrti u svom ludilu bio je motiv da se njene roditelje dovede za optuženičku klupu.

Annelieseini roditelji i otac Alt i otac Lenz uhapšeni su i optuženi za ubistvo iz nehata jer nisu uspjeli dati Anneliese potrebnu medicinsku njegu u posljednjim danima. Iako su prepoznali da je zastoj organa na kraju Anneliese neizbježan, stručnjaci su otkrili da se Anneliese mogla spasiti čak sedam dana prije smrti već s najosnovnijom medicinskom skrbi.

Na kraju su sve četvoro optuženi, ali ne za ubistvo, već za manje optužbe. Svi su otišli u zatvor na period od šest mjeseci, a dobili su i tri godine uslovne kazne. 

Unatoč presudi, obitelj je bila uvjerena kako su ispravno postupili. Annelieseina majka rekla je da su egzorcizmi opravdani jer su Annelieseine ruke nosile stigme kao znak da demone treba istjerati kako bi Anneliese mogla iskupiti grijehe drugih. Rekla je da ne žali zbog smrti svoje kćeri jer je uvjerena da nije bilo drugog načina...