Otkriveno šta je rastrglo veliku bijelu ajkulu u oktobru: Riječ je o džinovskom mesožderu

Osakaćenu veliku bijelu ajkulu koja je u oktobru isplivala u Australiju, orke su izmrcvarile i na njoj ostavile svoj DNK, potvrdili su naučnici.

Ostale su samo glava i kralježnica ajkule kada se pojavila na plaži u Portlandu u Victoriji, što je podstaklo spekulacije da su orke rastrgale veliku bijelu ajkulu (Carcharodon carcharias) kako bi se naslađivali njenom jetrom - slično napadima koji su zabilježeni kod obala Južne Afrike nekoliko godina.

Obdukcija je sada otkrila da su orke (Orcinus orca), poznate i kao kitovi ubice, zaista odgovorne za jeziv napad.

"Inspekcija za ajkule pokazala je zaista karakteristične tragove ugriza tačno u prsnom pojasu, dakle tačno između tih peraja ispod trbuha, koji su prilično tipični za kitove ubice gdje efikasno isisavaju jetru", Adam Miller, vanredni profesor u vodenu ekologiju i biodiverzitet na Univerzitetu Deakin u Victoriji, koji je vodio analizu, rekao je australskoj televiziji ABC Radio Melbourne.

Ajkula – za koju naučnici procjenjuju da je bila duga više od 4,9 metara dok je bila živa – pruža prvi dokaz o tome da su orke preživjele na velikoj bijeloj obali.

Poznato je da orke u ovim vodama ubijaju plave ajkule (Prionace glauca) i kratkopere mako ajkule (Isurus oxyrinchus) kako bi jele njihovu jetru, rekao je Miller. Istraživači su sumnjali da su neki veliki bijelci možda imali istu sudbinu zbog nekoliko agresivnih interakcija zabilježenih kod ostrva Kengur i ostrva Neptun u južnoj Australiji, ali to nikada nije potvrđeno.

Miller i njegove kolege su radili u partnerstvu s grupama Prvih naroda i vladinim vlastima na nabavci lešine, omogućavajući im da analiziraju genetske uzorke i briseve rane od ugriza ajkule. "Uspjeli smo potvrditi da su te rane od ugriza bile samo pune DNK kitova ubica, tako da je to pomalo pušački pištolj", rekao je.

"Grupa od oko sedam orka viđena je u obližnjem zalivu Bridgewater nekoliko dana prije nego što je velika bijela ajkula naplavila Portland", rekao je Miler.

"Poznato je da dvije mahune orke žive u australskim vodama, rekao je, i 'imaju prilično prepoznatljivo ponašanje u hranjenju i ponašanju pred grabežljivcem'. Ali ponašanja se ponekad uče i dijele među mahunama, dodao je Miller. "Njihova komunikacija je prilično nevjerovatna", dodao je Miller.

Nejasno je koja je mahuna odgovorna za napad na veliku bijelu ajkulu i da li je to ponašanje rasprostranjeno u ovim vodama. Često grabež orka može predstavljati probleme za australsku populaciju velikih bijelaca, koja se već svodi na "kritično mali broj jedinki koje se razmnožavaju", zaključio je Miller.