Otišao u pekaru u Hrvatskoj i zažalio: "Smrznuo" se zbog cijene kifle i jogurta

Cijene svaki dan skaču a građani sve nezadovoljniji, pitaju se kako će preživjeti do kraja mjeseca, jer je gotovo pa nemoguće sa današnjim cijenama, koje kako kažu nadležni rastu u skladu sa porastom nabavne cijene. Više se ne jede šta se voli nego za šta se ima novca, a često se nema ni za osnovne životne namirnice.

Svima je već dosta poskupljenja, kupci imaju osjećaj da svakih nekoliko mjeseci na policama zateknu nove cijene i mnogima to polako postaje neizdrživo. "Jesu li cijene u pekarama prešle svaku granicu?", pitao je jedan Hrvat na Redditu, ogorčen iznosom koji je ostavio za dva sasvim obična proizvoda, prenosi Dnevno.hr.

"Evo, sjedim i ne vjerujem. Upravo sam u pekari (nije centar Splita ni Zagreba) platio običnu praznu kiflu i mali jogurt skoro 4 eura (8KM). Gledam taj račun i sjetim se da je prije uvođenja eura ista ta kombinacija bila znatno jeftinija. To je poskupljenje od preko 150 % u dvije godine. Po toj logici, ako se ovaj trend nastavi, 2027. ćemo tu istu kiflu plaćati 10 eura (20KM)."

"Najgore je što mi prodavačica kaže da je to normalno jer je skočila nabavna cijena pšenice za 5 %. Kako 5 % rasta sirovine opravdava 150 % rasta cijene kifle? Jasno je da nas vlasnici pekara kolektivno prave budalama jer znaju da ćemo kupiti doručak bez obzira na sve. Je li iko drugi primijetio da su cijene osnovnih namirnica otišle u nebo bez ikakve matematičke logike, ili sam ja jedini koji još uvijek preračunava u kune i živcira se?", ogorčen je.

Jesu li cijene u pekarama prešle svaku granicu ili ja živim u paralelnom svemiru?
by u/Internal_Wafer9390 in croatia

Kako je moguće da je u bogatijim zemljama jeftinije

"A zašto je to tako? Zato što bi Hrvati kupili i da je duplo skuplje. Neće ti jedan Nijemac toliko platiti kiflu, ne boj se. Mogu s nama raditi što hoće jer smo takav narod i kultura. Možeš misliti, inflacija pa da su zato tolike cijene. Žalosno je što su u zemljama s daleko većim standardom namirnice jeftinije, oni bi se pobunili ili jednostavno ne bi kupovali, niti dali da ih se pravi budalama", jedan je od prvih odgovora.

Drugi Hrvat se slaže i navodi primjer jednog poznatog pekarskog lanca. "U jednom danu su im cijene skočile 10–20 centi (20 feninga). Prije godinu dana šunka-sendvič bio je 2,20 € (4.30KM), sad je 2,90 € (5.60KM). I dalje je svaki sendvič rasprodan oko ručka".

Neki prozivaju sve one koji kritikuju, ali i dalje redovno kupuju. "Cijena je sasvim korektna sve dok ima takvih kao ti koji će to platiti 4 € (8KM). U svijetu tržišne ekonomije ne postoji visoka i niska cijena. Postoji samo ona koju je kupac voljan platiti. Ja bih prvi plaćao 100 € (200KM) za kiflu i jogurt ako bih mogao".

Hrvati uzimaju stvari u svoje ruke

Iz komentara se može zaključiti nešto vrlo zanimljivo. Naime, otkako su krenula poskupljenja, mnogi su odlučili doskočiti prenapuhanim cijenama tako da su uzeli stvari u svoje ruke – i to doslovno. Sve više Hrvata tvrdi da hljeb i peciva spremaju sami."

Ja kupim to 5 % skuplje brašno i sam nešto napravim kući. Nisam pekar, ali nisam ni budala". Dodaju, osnovne namirnice su brašno, kvasac i voda, a to je neznatno poskupjelo.

"Ja sam sve isprobao i počeo doma slagati. Imaš kontrolu nad namirnicama, nema aditiva i bolje mi je od bilo koje pekare. I pri tom, uopće nije zahtjevno. Počinjem uživati u pripremi svega toga", tvrde.

Kažu, zbog toga su potpuno prestali odlaziti u pekare.

"Pečemo doma i dečko i ja, hljeb, i slance, i kiflice, i što god nam se već jede. Em je zdravije i ukusnije, em ne bacamo novce na pekaru. Slažem se da su cijene bezobrazne, ali zašto si svejedno kupio? Ja doma večer prije spremam gablec za posao. U pekaru uopće ne idem".