Naučnici zabrinuti zbog pukotine u rasjedu na dnu Pacifika: Strah od mogućeg megapotresa?!

Naučnici strahuju da bi rupa u rasjedu dugom 965 kilometara milja u Pacifiku mogla izazvati katastrofalan potres koji bi desetkovao gradove duž sjeverozapada SAD-a.

Rupa iz koje se izbacuje vrela tekućina nalazi se 80 kilometara od obale Oregona, na granici padajućeg rasjeda poznatog kao zona subdukcije Cascadia, koja se proteže od sjeverne Kalifornije do Kanade. Ova geološka karakteristika može izazvati potres magnitude 9 na pacifičkom sjeverozapadu - a rupa bi mogla biti gorivo koje joj treba.

Curenje je prvi put primijećeno 2015., ali nova analiza koju je proveo Univerzitet Washington (UW) sugerira da je ova tekućina zapravo "lubrikant s greškom". Ova tekućina omogućuje glatko pomicanje ploča, ali bez nje, "stres se može povećati i izazvati štetan potres", rekli su istraživači.

Tim je rupu, koju opisuju kao vrelo, nazvao 'Pitijina oaza' prema starogrčkom proročištu koje je 'prorokovalo' uz pomoć plinova koji mijenjaju um i izviru iz vrela.

"Čini se jednako halucinantnim pronaći izvor vode niske slanosti, visoke temperature, bogate mineralima koji teče s morskog dna 3280 stopa ispod površine u blizini obale Oregona", objavili su istraživači u izjavi.

Koautor Evan Solomon, profesor oceanografije na UW koji proučava geologiju morskog dna, rekao je u izjavi: "Oni su istraživali u tom smjeru i ono što su vidjeli nisu bili samo mjehurići metana, već voda koja izlazi iz morskog dna poput vatrogasnog crijeva. To je nešto što nikada nisam vidio i, koliko znam, nije primijećeno nikad prije."

Promatranja su kasnije utvrdila da je tekućina koja je iscurila bila za nekoliko stepeni toplija od okolne morske vode i dolazila je direktno iz megatrusta Cascadia, gdje su temperature procijenjene na 150 do 260 stepeni Celzija.

"Gubitak tekućine s megatrustnog sučelja na moru kroz ove rasjede s klizanjem je važan", navodi se u izjavi, "jer snižava pritisak tekućine između čestica sedimenta i stoga povećava trenje između oceanske i kontinentalne ploče."

"Ako je pritisak tekućine visok, to je kao da je zrak uključen, što znači da je manje trenja i dvije ploče mogu skliznuti. Ako je pritisak tekućine niži, dvije ploče će se 'zaključati' – tada može doći do naprezanja", dodatno je pojasnio profesor.

Subdukcijska zona Cascadia je područje gdje se sudaraju dvije tektonske ploče. Sistemi subdukcije - gdje jedna tektonska ploča klizi preko druge - mogu proizvesti najveće poznate potrese na svijetu. Najbolji primjer je potres u Tohokuu 2011. koji je potresao Japan, usmrtivši najmanje 20 hiljada ljudi.

Cascadia je seizmički tiha u usporedbi s drugim subdukcijskim zonama, ali nije potpuno neaktivna. Istraživanja pokazuju da je rasjed puknuo u događaju magnitude devet po Richteru 1700. godine.