Naučnici otkrili lubanju zastrašujućeg divovskog predatora koji je živio mnogo prije dinosaura!

Dinosauri imaju reputaciju najstrašnijih prahistorijskih grabežljivaca, ali novootkrivena lubanja baca novo svjetlo na strašnu zvijer koja je dominirala 40 miliona godina prije nego što su prvi dinosauri hodali Zemljom.

Fosil star 265 miliona godina, pronađen u Brazilu, otkriva najvećeg mesojeda svog vremena, onog koji je lutao džunglama tražeći nesretna stvorenja koja bi pojeo.

"Ova je životinja bila opasna zvijer i sigurno je izazivala čisti strah u svemu što joj se našlo na putu", kaže paleontolog Stephanie Pierce sa Univerziteta Harvard.

Gotovo potpuna fosilizirana lubanja Pampaphoneus biccai veličine gotovo 36 cm otkrivena je zajedno s kostima u blizini São Gabriela u južnom Brazilu. Pampaphoneus se uklapa u ranu terapsidnu grupu dinocephalia, glavnu grupu općenito velikih i zastrašujućih kopnenih životinja koje su živjele prije T. rexa i njegovih prijatelja. Nisu svi bili mesožderi, ali Pampafonus sigurno jeste.

"Životinja je imala velike, oštre očnjake prilagođene za hvatanje plijena", objašnjava Felipe Pinheiro, paleontolog sa Federalnog univerziteta Pampa (UNIPAMPA) u Brazilu. "Njegova denticija i kranijalna arhitektura sugeriraju da je njegov ugriz bio dovoljno jak da žvaće kosti, slično kao kod modernih hijena."

Pampafonus je živio na kraju perma, neposredno prije masovnog izumiranja – najvećeg ikada – koje je izbrisalo 86 posto svih tadnašnjih životinjskih vrsta na Zemlji.

"Fosil je pronađen u srednjopermskim stijenama, u području gdje kosti nisu tako česte, ali kad ih otkrijemo, uvijek su to ugodna iznenađenja", kaže prvi autor Mateus A. Costa Santos, paleontolog pri UNIPAMPA-i.

Fosili drugih dinocefala već su pronađeni u Rusiji i Južnoj Africi, ali Pampaphoneus biccai jedina je poznata vrsta u Brazilu, a tim kaže da ovaj dobro očuvani fosil "otkriva nove karakteristike koje su prije bile nepoznate ovoj vrsti", jer je pronađena manja lubanja u 2008. godini.

"Pronalaženje nove lubanje Pampaphoneusa nakon toliko vremena bilo je iznimno važno za povećanje našeg znanja o životinji", ističe Santos, "koju je prije bilo teško razlikovati od njezinih ruskih srodnika."

Ove su životinje bile zastrašujući prizor, visoke tri metra i s procijenjenom maksimalnom težinom od nevjerojatnih 400 kilograma.

U posljednjem desetljeću ista je regija pružila dokaze o mogućem plijenu Pampaphoneusa u obliku sićušnog gmaza Rastodona i golemog vodozemca Konzhukovia. Sama veličina Pampaphoneusa čini da oba stvorenja izgledaju poput grickalica.

"Pampaphoneus je imao istu ekološku ulogu kao moderne velike mačke", kaže Pinheiro. "Bio je to najveći kopneni grabežljivac za kojeg znamo iz perma u Južnoj Americi."

Nije se Pampafonus isticao samo svojom veličinom. Njihove su lubanje bile gusto građene, poput mnogih dinocefala, zbog čega su dobili prikladno ime, koje na grčkom znači "užasna glava".

Nove informacije otkrivene analizom ove lubanje navode istraživače da vjeruju da trenutno neidentificirana čeljusna kost potječe od još veće, lošije verzije Pampaphoneus biccai. Tim kaže da je potrebno više fosila kako bi se potvrdila hipoteza, ali to bi moglo značiti da užasna glava koju su upravo proučavali nije čak ni od odrasle osobe.

"Njegovo otkriće ključno je za pružanje uvida u strukturu zajednice kopnenih ekosustava neposredno prije najvećeg masovnog izumiranja svih vremena", kaže Pierce. "Spektakularno otkriće koje pokazuje globalnu važnost brazilskih fosilnih zapisa."

Istraživanje je objavljeno u Zoological Journal of the Linnean Society.