Naučnici otkrili kako miriše mumija: "Bili smo iznenađeni, sve je zbog balzamiranja"

Na prvi dašak zvuči odbojno - miris mumija.

Ali istraživači koji su svojoj radoznalosti udovoljili u ime nauke otkrili su da dobro očuvane egipatske mumije zapravo mirišu dobro.

"U filmovima i knjigama se strašne stvari događaju onima koji nanjuše mumificirana tijela", rekla je Cecilia Bembibre, direktorica istraživanja na Institutu za održivo nasljeđe Univerzitetskog koledža u Londonu. "Bili smo iznenađeni prijatnošću mirisa."

"Drveno", "začinjeno" i "slatko" bili su vodeći opisi iz onoga što je više zvučalo kao degustacija vina nego na vježbu njuškanja mumije. Uočene su i cvjetne note koje mogu biti od smola bora i kleke koje se koriste za balzamiranje.

Studija objavljena u četvrtak u Journal of the American Chemical Society koristila je i hemijsku analizu i panel ljudskih njuškala za procjenu mirisa iz devet mumija starih čak 5.000 godina koje su bile ili pohranjene ili izložene u Egipatskom muzeju u Kairu.

Istraživači su željeli sistematski proučavati miris mumija jer je on dugo bio predmet fascinacije javnosti i istraživača, rekao je Bembibre, jedan od autora izvještaja. Arheolozi, historičari, konzervatori, pa čak i pisci beletristike, posvetili su stranice svog rada ovoj temi - s dobrim razlogom.

Miris je bio važan faktor u procesu mumifikacije koji je koristio ulja, voskove i balzame za očuvanje tijela i njegovog duha za zagrobni život. Ova praksa je uglavnom bila rezervisana za faraone i plemstvo, a prijatni mirisi su bili povezani sa čistoćom i božanstvima, dok su loši mirisi bili znakovi kvarenja i propadanja.

Istraživači s UCL-a i Univerziteta u Ljubljani u Sloveniji uspjeli su izmjeriti da li arome dolaze iz arheološkog predmeta, pesticida ili drugih proizvoda koji se koriste za očuvanje ostataka, ili od propadanja zbog plijesni, bakterija ili mikroorganizama.

"Bili smo prilično zabrinuti da bismo mogli pronaći bilješke ili naznake tijela koja se raspadaju, što nije bio slučaj", rekao je Matija Strlič, profesor hemije na Univerzitetu u Ljubljani. "Posebno smo bili zabrinuti da bi moglo biti naznaka mikrobne degradacije, ali to nije bio slučaj, što znači da je okruženje u ovom muzeju zapravo prilično dobro u smislu očuvanja."

Korištenje tehničkih instrumenata za mjerenje i kvantificiranje molekula zraka emitiranih iz sarkofaga za određivanje stanja očuvanosti bez dodirivanja mumija bilo je poput Svetog grala, rekao je Strlič.

"To nam potencijalno govori iz koje društvene klase je bila mumija i stoga otkriva mnogo informacija o mumificiranom tijelu koje su relevantne ne samo za konzervatore, već i za kustose i arheologe", rekao je. "Vjerujemo da je ovaj pristup potencijalno od velikog interesa za druge vrste muzejskih zbirki."