Najgori poslodavci svih vremena
Radiosarajevo.ba
Među psiholozima i stručnjacima za ljudske resurse postoji konsenzus o tome koje su karakteristike dobrih a koje loših šefova. Potaknut pitanjima ko su najstrašniji šefovi svih vremena i čime su zaslužili svoje titule, magazin Cracked objavio je listu šest najgorih šefova svih vremena.
Najgori šef?
1. Uvjerljivo najgori poslodavac svih vremena je Henry Loeb, gradonačelnik američkog grada Memphisa koji je 60-ih bio oličenje rasističke segregacije, a predvodio ju je upravo gradonačelnik. Crnci su bili jedini sakupljači smeća, a osim što su bili najlošije plaćeni radnici u SAD-u, Loeb im je branio da stoje u hladu, nisu smjeli niti prilaziti bjelcima, a imali su i lošu opremu.
2. Max Blanck i Thomas Harris, vlasnici Triangle Shirtwaist Company tvornice ženskih bluza drugi su najgori poslodavci svih vremena. U svojoj tvornici zapošljavali su samo žene, koje su njihovi zaštitari doslovno prebili kad su jednom zatražile povišicu.
3. William Bryant i Francis May treći su najgori poslodavci svih vremena, a njihova tvornica šibica Bryant and May Match Company bogatila se na mladim i lijepim tinejdžericama, jedinim zaposlenicima tvornice, koje su primale minimalac jedva dostatan za malo hrane. No, problem je bio što su se šibice radile sa smjesom jeftinog fosfora, od kojeg bi prilikom lošeg rukovanja izgorilo cijelo lice, pa je tvornica unakazila stotine djevojaka.
4. Četvrti je Henry Clay Frick, čelnik tvornice za proizvodnju čelika, koji je ponosno nosio nadimak najomraženijeg čovjeka u SAD-u. Volio je pecati, pa je čak i kupio jezero koje je prijetilo malom gradiću u blizini. Umjesto da izgradi branu, Frick je odustao od tog projekta, a poplava je usmrtila 2000 stanovnika. Ostali nikad nisu bili obeštećeni. Jednak škrti tretman imali su i njegovi zaposlenici. Kad je njegov sindikat zatražio povišicu zapalio je kubanku novčanicom od milion dolara i ponudio im smanjenje od “samo” 22 posto.
5. Sljedeći je na listi J. Edgar Hoover, prvi direktor FBI-ja, od 1935. do 1972. godine. Koliko je on doista bio lud niko zapravo nikad neće doznati, što i nije čudno je je riječ o organizaciji čiji je rad uglavnom tajan. O njemu se šuška kako je iskorištavao svoje radnike za sitne poslove oko kuće, kad bi pronašao neku životinjicu na svom zemljištu nosio bi je na detaljnu analizu u skupe FBI-jeve laboratorije, a navodno su ga vrlo često progonile divlje zvjeri koje su na njega nahuškali neprijatelji. Određivao bi gdje agenti mogu živjeti i s kim se i kada viđati.
6. Na posljednjem je mjestu industrijalac George Pullman koji je živio u 19. stoljeću u New Yorku. Pullman, osim kao vlasnik tvornice lokomotiva i željezničkih vagona, poznat je i kao poslodavac koji je doslovno gazio svoje zaposlenike. Kupio je veliki komad zemlje na kojem je izgradio svoj grad u kojem su živjeli njegovi radnici. Iako je ideja u svojoj srži dobra, Pullman je njime više upravljao kao da je zatvor. Radnici se nisu smjeli slobodno kretati, a javna okupljanja kao i barovi bili su zabranjeni. Imao je čak i svoju redarsku službu čiji je zadatak bio provjeravati jesu li domovi dovoljno čisti i uredni, a oni koji nisu zadovoljili standarde imali su deset dana da napuste grad i svoje radno mjesto. To je bio i jedini način za odlazak iz geta jer radnici nisu imali ušteđevine. Naime, Pullman je umjesto u dolarima plaću isplaćivao u tzv. Pullman novčanicama koje nisu vrijedile nigdje osim u granicama njegovog grada.
poslovni.hr/radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.