Na današnji dan 1999. Perhan okončao svoj čudesni život
Davor Dujmović bio je jedna od najsjajnijih zvijezda, talent kakav se rijetko viđa, a u svijet filma ušao je potpuno slučajno, izvještava Noizz.rs.
Rođen je u Sarajevu, u siromašnoj porodici, a želio je svirati klavir.
„Bili smo siromašni, nisam imao instrument, ali je moja mama poznavala čistačicu u školi koja mi je noću otključavala učionicu i ja sam tu vježbao“, pričao je Davor o svom iskustvu u muzičkoj školi.
Desilo se da je svratio na sok u obližnji restoran, baš kad su tu došli Emir Kusturica i njegov asistent Ćiro Mandić. Pozvali su ga na audiciju za film Otac na službenom putu i na probnom snimanju se pokazalo da je savršen za ulogu.
Poslije filma Otac na službenom putu, koji je nagrađen Zlatnom palmom u Cannesu, odlučio je upisati filmsku akademiju. Nije mu uspjelo i kasnije više nije ni pokušavao.
"U šali kažem da bih išao na Akademiju pod uvjetom da predajem. Mislim da nije bilo potrebe, jer sam mislio da se glumom bavim dok se ne zasitim, dok se publika i kamera ne zasite mene. Ja u stvari nikad nisam imao namjeru da budem glumac", priznao je jednom prilikom.
S nepunih 18 godina Davor je postao glavni glumac u sljedećem filmu Emira Kusturice Dom za vješanje.
Ta uloga donijela mu je titulu jednog od pet najboljih glumaca u Europi, a on i njegova partnerka u filmu (Azra) Sinolička Trpkova proglašeni su za najbolji glumački par u bivšoj Jugoslaviji. Nadimak Perhan ostao mu je zauvijek.
Poredili su ga s Dustinom Hoffmanom i činilo se da mu se smiješi svjetska karijera, ali... Tu bajka dobiva tužan obrt.
Početkom devedesetih Davor se navukao na heroin. Pokušavao je da se liječi u nekoliko navrata, ali bezuspješno.
"Ono što donosi heroin ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. U početku je bilo "ja sam mal' pa sam radoznal', ali radoznalost se u ovom slučaju plaća zavisnošću", govorio je on.
Rat ga je zatekao u Sarajevu, odakle odlazi u Beograd. U tom periodu snimio je još nekoliko filmova, od kojih je najpoznatiji Underground, nedavno proglašen za najbolji film na Balkanu. Po završetku rata seli se u Banju Luku, a zatim u Sloveniju, kod djevojke. U to vrijeme borio se s jakom depresijom i alkoholizmom.
Znao je kazati: "Čekam da se zemljina kugla smiri".
Nije dočekao - 31. maja 1999. godine objesio se u Novom Mestu.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.