Lijepa sjećanja na odrastanje u devedesetima

''Devedesete su bile godine! Nazivaju ih godinama trasha, ratnim godinama koje bi trebalo zaboraviti, modno i muzički neosviještenim godinama i kako sve ne. A ja sam, malo je reći ponosna što sam njihovo dijete!'', piše autorica bloga Modakomoda.

Tekst objavljujemo u cjelosti, sa manjim intervencijama.

Naš je Internet bio Ulica

Devedesetih smo se igrali na Ulici. Pišem velikim U kao što se danas internet piše velikim I. Naš je Internet bio Ulica. Tamo se sve događalo; prva skloništa (ne samo ona ratna, nego i ona gdje nas starci s prozora nisu mogu vidjeti), prve ljubavi... prvo sve.

Takozvani kućni red itekako se poštivao. Naime, bilo je to doba dana kada fiksni telefon nije zvonio, a kad bi napokon zazvonio, što smo čekali kao što ozebao čeka sunce, znali smo da možemo opet na Ulicu.

Slušali smo Walkman i igrali Yo-yo

A na Ulici svega i svačega. Granice su se već dobrano otvorile pa je počeo pristizati dobar trash svake vele. Nismo više žvakali samo Čungu lungu i slušali vinile. Došle su neke žvake od koji smo mogli praviti ogromne balone dok smo slušali Walkman i igrali Yo-yo.

Onda smo otkrili da postoji i virtualni svijet, ne znajući da je počela neka nova era koja će nam uzeti Ulicu. Pardon, ne nama, nego nekim novim klincima. Jer mi smo svoju itekako odigrali.

Sve više smo se počeli razlikovati jedni od drugih. Nije svako mogao pratiti trendove i imati Air Max patike. Dobro, neki od nas su htjeli Marte, ali za sve to trebalo je pročitati svaku lektiru.

Ponice i BMX-ice dobijale su se samo ako si dobar u školi, a u školi smo bili dobri samo ako smo od dva do pet bili kući i učili. Vikendima smo u to vrijeme gledali neku od američkih teen serija i zaljubljivali se u njihove junake. 

Školske račune nam je nerijetko znao pomrsiti logo MTV-a. Ko će čitati Ilijadu i Odiseju pored MTV-ja živoga? Ali i za to je postojalo rješenje. Zvalo se VHS. Spotovi su se snimali i pregledavali po nekoliko stotina puta, dok se traka ne bi toliko izlizala da je ni trackingom više nismo mogli spasiti.

Tu smo upoznali muziku koja je mnoge obilježila do dana današnjeg.

''Možete misliti o njima šta god hoćete. Bilo je trasha, ali i genijalnih stvari. Taj sukus obilježio je cijelu jednu generaciju čiji sam i sama pripadnik i ponosna što sam njihovo dijete. Dijete devedesetih''.

Slijedi video koji će vas instant vratiti u djetinjstvo i mladost u devedesetima, a obavezno pogledajte i fotogaleriju.

Vezani članci: