Konjići za ljuljanje - Jedna od najpopularnijih igračaka u historiji

Jedna od najpopularnijih igračaka svih vremena sigurno je konjić za ljuljanje, za kojeg se vjeruje da su ga imala djeca još u staroj Grčkoj ili Egiptu. Tadašnji konjići su pravljeni od terakote, lončarske gline pečene na visokoj temperaturi i bez glazure.

U srednjevjekovnom dobu, djeca su se igrala sa štapovima gdje je na jednom dijelu bila (igračka) konjska glava, a na kraju uglavnom mali točak.

U šesnaestom stoljeću, pojavili su se konjići napravljeni od debla, na četiri "noge". A oni oblici igračaka za ljuljanje pojavili su se u 17. stoljeću, iako nije poznato ko ih je i kako osmislio.

Najstarija igračka koja datira iz 1610. gdine pripadala je engleskom kralju Charlesu I i nalazi se u muzeju Victoria & Albert.

Svoju su popularnost dosegli u 18. i 19. stoljeću, posebno u evropskim bogataškim porodicama. Korišteni su kao način pripreme djece za jahanje pravih konja. Engleski Dapple Grey konjić za ljuljanje postao je jedan od najtraženijih. 

Dolaskom 1800-ih, pojavili su se novi dizajni, sa drukčijim detaljima, grivom, sedlima, očima od stakla... Ali neki od njih nisu bili dovoljno sigurni, pa su se brzo prevrtali, zbog čega bi se djeca ozljeđivala. 

Tokom 1880-ih, američki izum nazvan "sigurnosnim postoljem" je povećao sigurnost konjića. Osmislio ga je Phillip Marqua iz Cinncinatija.

A za vrijeme Industrijske revolucije, proizvodnja je pojeftinila i srednja klasa je također mogla priuštiti konjiće. Početkom Prvog svjetskog rata, proizvodnja je stala zbog nedostatka materijala i sredinom 20. stoljeća potpuno opala.

No, zadnjih godina, interes kao da se probudio za konjićem za ljuljanje. Prodaju se po antikvarnicama, a oni skuplji i na aukcijama po nevjerovatnim cijenama. A nekada se u većim centrima moglo platiti ljuljanje na konjiću na više minuta. Danas su to autići i druge "vozne" igračke.