Naučnici istražuju: Kitovi komuniciraju jezikom koji je sličan ljudskom?

Prema istraživanju objavljenom u časopisu Proceedings of the Royal Society B, kitovi ulješure možda međusobno razgovaraju putem niza klikova koji, iako nam naizgled još uvijek izgledaju strano, mnogo više liče na ljudski govor nego što su naučnici očekivali kada su se u to upustili.

Rad dolazi iz Projekta CETI, grupe koja pokušava dekodirati komunikaciju kitova koristeći mašinsko učenje i velike skupove audio podataka. Prema najnovijoj analizi tima, klikovi koje ulješure proizvode dok međusobno komuniciraju, poznati kao kode, nisu samo slučajna buka. Oni slijede strukturirane obrasce zasnovane na pravilima koji podsjećaju na iste one koje koristimo za međusobni razgovor.

Nakon analize hiljada koda kitova, tim smatra da se one ponašaju slično samoglasnicima u ljudskom govoru. Postoje različite vrste koda koje se razlikuju po raznim varijablama poput dužine, tona i unutrašnje strukture, koje su naučnici označili kao ljudske samoglasnike - "a-kode" i "i-kode" i tako dalje.

Što je još važnije, oni međusobno komuniciraju na načine slične fonologiji, sistemu koji koristimo za organiziranje zvukova u smislene, probavljive razmjene podataka. To znači da kitovi ne proizvode zvukove samo radi toga. Oni ih oblikuju i kombiniraju na jedinstvene načine, moguće kako bi modificirali njihovo značenje ovisno o kontekstu. Dok se većina životinjskih zvukova smatra generaliziranim signalima, ulješure bi mogle sastavljati složene poruke.

Ovo se poklapa s načinom na koji kitovi žive. Oni formiraju čvrsto povezanu zajednicu sastavljenu od proširenih porodičnih jedinica koje se oslanjaju na koordinaciju da bi preživjele. Imaju prilično složen društveni sistem u kojem love zajedno, brinu se o svojim mladima kao zajednica, a ne pojedinačno, i često se viđaju okupljeni u bliskoj formaciji dok "razgovaraju" jedni s drugima kroz niz klikova. Pomislili biste da su uključeni u rigoroznu debatu kada biste to vidjeli, i to bi moglo biti ono što se događa.

Istraživači još nisu bili sigurni kako da nazovu ovo ponašanje, jer bi označavanje kao jezik moglo biti malo preuranjeno. Dati tako smjelu izjavu zahtijevalo bi dokaz da ove zvučne strukture nose specifična, konzistentna značenja. Sve što sada imaju je nejasni obris "arhitekture". Ako su kitovi međusobno komunicirali složenim, nijansiranim oblikom jezika, onda smo mi ljudi još uvijek na nivou razumijevanja tog jezika kao mališani. S više vremena, boljim podacima i naprednijim alatima umjetne inteligencije, istraživači smatraju da bi dekodiranje barem osnovnih "fraza" moglo da se dogodi u roku od nekoliko godina. Još jednu zanimljivu priča o komunikaciji kitova ulješura možete pročitati OVDJE.