Kakve tajne sve krije raketna baza u Žrnovnici? Rakete švedske proizvodnje i mnogo misterije

Raketna baza u Žrnovnici nalazi se ispod brda Markovača u Hrvatskoj. Površina baze 4.500 kvadrata, ukupno 7.500 kvadrata, slikovito, veličine stadiona na Poljudu.

Ispod brda je mreža tunela, a tu su radionice, skladište goriva, spavaonice, kuhinja, sanitarni čvorovi. Prostori, tuneli hermetički izolirani u slučaju biokemijskog napada, udara dubinskih, penetrirajućih aviobombi, atomske bombe snage 20 kilotona.

Baza posjeduje toplinske i dimne senzore, rakete i elektronički uređaji su pod posebnom halonskom protupožarnom zaštitom. Vlastita hidroforska mreža, napajanje iz rijeke Žrnovnice. Hrvatska vojska posjeduje tri MOL-a, Mobilni obalni lanser, kamioni s 4 lansera raketa RBS-15 B. U objektu se, osim skladišta protubrodskih raketa RBS-15B, 1991. nalazilo i skladište za protubrodske rakete P-15 i P-20, kao i PZO raketa RZ-13, sve ruske proizvodnje.

Ekipa Sedmo nebo objavila je snimak iz unutrašnjosti vojne baze. 

"Još jednom napominjem da ne idete olako u bazu. Tokom šumskih požara znaju se čuti detonacije na brdu u kojem se baza nalazi. Iako je područje okolo deminirano, ne može se sa 100 postotnom sigurnošću kazati da nije koja mina ostala. Ako želite vidjet još, pogledajte video Jurice Galic Juke na YouTubeu.

Pored baze se nalazi aktivna kasarna sv. Jure u kojoj su pohranjene protubrodske i protuavionske rakete kojima je prije ovaj operativni centar upravljao", naveli su, uz objavljeni zanimljivi snimak gdje se mogu vidjeti i novine iz vremena bivše Jugoslavije.

Mrežu tunela, brojne prostorije, kao i same rakete, zbog sigurnosnih razloga nisu smjeli fotografirati.

Prostori su opremljeni za potpunu hermetičku izolaciju od vanjskog svijeta u slučaju biohemijskog napada. Udar dubinskih, penetrirajućih aviobombi ili čak atomske bombe snage 20 kilotona, objekt ispod dinaridnih stijena ne mogu ni okrznuti, a kamoli nanijeti ozbiljniju štetu.

Ukupna površina podzemne baze, koja raspolaže s radionicama, skladištem goriva, spavaonicama, kuhinjom, sanitarnim čvorovima, golemih je 7.500 kvadratnih metara. Ako vam je teško vizualizirati kolika bi to površina bila, pokušajte zamisliti, primjerice, poljudski stadion ukopan u utrobu Marjana.

Sve prostorije imaju toplinske i dimne senzore. Rakete i elektronički uređaji su pod posebnom halonskom protupožarnom zaštitom. Baza ima vlastiti hidroforsku mrežu koja se napaja iz rijeke Žrnovnice. Svaka se prostorija u slučaju požara može zatvoriti te izolirati na način da se spriječi dotok zraka i energije. Svakog ponedjeljka radi se kompletni tehnički pregled objekta, raketa i MOL-ova, a redovito imaju i protupožarne vježbe.

Bilo je nekoliko vojnih delegacija iz NATO-a. Svi su oni impresionirani izgledom i očuvanošću objekta.

Protubrodske rakete RBS-15B koje se čuvaju i servisiraju u Žrnovnici najpreciznije su i najmoćnije oružje koje Hrvatska mornarica trenutno ima.

Od trenutka izdavanja zapovijedi do postavljanja raketa na mobilni obalni lanser, koji potom može djelovati, potrebno je 45 minuta.

"Rakete održava i servisira školovani kadar, od strojara, električara do pirotehničara. Dio kadra znanja je stekao u bivšoj JNA, a dio na školovanju u Švedskoj gdje su rakete proizvedene. Od 6 do 12 mjeseci potrebna je obuka u bazi za rad na raketama. Zapravo, stjecanje znanja nikad ne prestaje, jer i nakon što pojedinac dobije ovlaštenje za samostalno obnašanje ustrojbene dužnosti, učenje se nastavlja", pojasnio je nekada poručnik Pejković.

Kada su hrvatski vojnici preuzeli raketnu bazu od JNA 1991., u njoj su zatekli 50-ak raketa RBS-15B, tada najsuvremenijih krstarećih protubrodskih projektila švedske proizvodnje.

Inače, između 15. i 16. rujna 1991. u noćnim satima samostalna satnija sveti Jure izvela je iznenadnu vojnu akciju kojom je zauzela najznačajniji objekt bivše JNA/JRM - Raketnu bazu u Žrnovnici. Objekt je prešao u ruke HV-a u cijelosti. Zaplijenjena je veća količina naoružanja - streljiva i opreme. Naravno, najznačaniji je švedski raketni sustav RBS-15B. Kad su u JNA saznali da je baza u rukama Hrvatske onda su i povukli brodove. Naime, iz te raketne baze mogao se gađati bilo koji brod JNA i to na čak 80 km. Spomenimo i da je zarobljena kompletna posada objekta, ali nije bilo žrtava.

Navodilo se i da su u tunelu ispod brda Markovača uskladištene bile i stotine protubrodskih raketa P-15, P-20, kao i protuavionske RZ-13, sve sovjetske proizvodnje, a koje su činile naoružanje za fregate i raketne čamce JRM-a.