Kakve tajne krije priroda: Naučnici proučavali biljke koje jedu gorile i otkrili nešto čudesno

Pronalaženje novih lijekova nije lak zadatak, ali nova istraživanja u kojima je otkriveno da divlje gorile jedu iste biljke koje se koriste u lokalnoj tradicionalnoj medicini sugeriraju da životinjski svijet možda krije odgovore.

Tim naučnika uspostavio je ovu vezu nakon što je proveo vrijeme promatrajući zapadne nizinske gorile (Gorilla gorilla gorilla) koje žive u nacionalnom parku Moukalaba-Doudou u Gabonu, bilježeći koje biljke jedu.

Zatim su usporedili ovaj popis s biljkama koje se koriste u tradicionalnoj medicini u lokalnom selu – što su utvrdili intervjuiranjem onih koji tamo žive, uključujući tradicionalne iscjelitelje i travare – i identificirali četiri biljke koje su se pojavile na oba spiska.

Četiri vrste, od kojih su sve autohtone u Gabonu, uključivale su stablo od agera (Ceiba pentandra), divovski žuti dud (Myrianthus arboreus), afričku tikovinu (Milicia excelsa) i podvrstu smokve (Ficus ssp.).

Nije poznato jesu li gorile doista jele biljke iz medicinskih razloga, ali to ne znači da to nije moguće. Poznato je da se čovjekoliki majmuni sami liječe, poput orangutana koji je primijećen kako pravi pastu od ljekovite biljke za liječenje rana na licu. To je poznato kao zoofarmakognozija.

Kako bi utvrdili mogu li biljke potencijalno imati terapeutsku svrhu, istraživači su uzeli uzorke kore svake vrste i provjerili imaju li ikakvu vrstu antioksidativnog ili antibakterijskog djelovanja. Ova analiza otkrila je da sve četiri biljke sadrže spojeve koji mogu imati ljekovito djelovanje, poput fenola, alkaloida i flavonoida. Povrh toga, svaka pojedinačna biljka pokazala je antibakterijsko djelovanje protiv barem jednog soja E.coli otpornog na više lijekova, iako su ekstrakti iz kore stabla sirupa posebno pokazali ono što su istraživači nazvali "izvanredno djelovanje" protiv svih sojeva E.coli koje su testirali.

U svijetu u kojem se procjenjuje da je antimikrobna rezistencija pridonijela 4,95 miliona smrti u 2019., ove bi biljke mogle biti vrlo korisne.

"Ovi rezultati pokazuju da bi se nepročišćeni ekstrakt kore ovih biljaka mogao koristiti kao učinkovit tretman za bolesti uzrokovane slobodnim radikalima i bolesti uzrokovane bakterijskim sojevima otpornim na antimikrobne lijekove", pišu autori studije.

Tim također podržava ideju da je korištenje nekih od naših najbližih srodnika kao izvora inspiracije za nove tretmane put koji se isplati.

"Korištenje farmakopeje velikih majmuna ili zoofarmakognozije vrlo je obećavajuća strategija za upravljanje ljudskim bolestima zbog filogenetske blizine ljudi i velikih majmuna", pišu. "Alternativni lijekovi i terapije pružaju jasnu nadu za rješavanje mnogih sadašnjih i budućih problema javnog zdravlja", zaključili su istraživači u izjavi.

Studija je objavljena u PLOS ONE.