Jeste li čuli za leteće zmije? (VIDEO)

Neobično umijeće klizanja zrakom azijskih zmija koje se bez krila hrabro bacaju iz svojih prebivališta visoko u granama drveća, donedavno je predstavljalo pravi misterij.

Poznato je da Chrysopelee paradisi, stanovnice šuma jugoistočne i istočne Azije, često sa visine od oko 15 metara elegantno prelijeću na stabla udaljena 25 metara ili ateriraju na tlo. Ipak, niko do sada nije uspio objasniti kako to čine bez krila ili kožica za letenje kakvima su naoružani drugi letači.

Novo istraživanje pokazalo je da je tajna ove fantastične vještine u spretnim kretnjama kojima se majstorski savladavaju zakoni aerodinamike.

"Kada je riječ o letjelicama, potrebno je znati osnovne stvari: kako brzo se kreće, kakav joj je oblik i kako su joj formirana krila", rekao je autor studije Jake Socha, biolog na Virginia Techu u SAD. "Novim istraživanjem dobili smo uvid u tačan položaj tijela zmije u ovoj razvijenoj jedriličarskoj tehnici".

Rezultati studije predstavljeni su na konferenciji Odjela za dinamiku fluida Američkog fizičkog društva.

Socha se aerodinamikom zmija bavi već godinama. U svojim ranijim istraživanjima otkrio je da se pri odskoku sa grana ti gmizavci spljošte i potom krivudaju kao da plivaju kroz zrak. Kreću se prilično velikim brzinama, od osam do 10 metara u sekundi.

No da bi mogli bolje proučiti ovu tehniku, Socha i njegov tim snimili su zmiju pri slijetanju sa tornja visokog 15 metara. Tijelo zmija obojili su bijelim tačkama, odnosno prugama, što im je omogućilo bolje praćenje njihovih kretnji kao što se to čini u animaciji. Autor studije kaže da su zmije bez oklijevanja skakale i demonstrirale svoje vještine.

Analiza snimaka otkrila je da položaj njihovih tijela u letu nije potpuno horizontalan, već zakrenut za oko 25 stepeni u odnosu na struju zraka stvorenu kretanjem. Prednji dio tijela prilično im je ukrućen i pomiče se samo lijevo-desno dok se rep istovremeno kreće gore-dole.

"Definitivno smo utvrdili da postoje bolja i lošija mjesta za letenje - mjesta koja povećavaju uloženu snagu i druga koja su nepovoljnija. Čini se da zmija koristi konfiguraciju vrlo povoljnu za jedrenje", objasnio je Socha.

Istinski let, a ne ublažavanje pada
Posebno je zanimljivo otkriće da zbir svih sila koje djeluju na tijelo zmije u dijelu njenog leta stvara čak mali potisak prema gore. No zmija se ipak ne kreće u nebo zbog dva razloga: zato što ne leti dovoljno dugo da bi uzgon imao učinka i jer sila uzgona relativno kratko traje.

Činjenica da zmija svojom tehnikom uspijeva stvoriti silu uzgona zadivila je i Grega Byrnesa istraživača letećih zmija sa University of Cincinnati.

"Imate nešto što uopće ne izgleda sposobno letjeti, a ipak dovoljno dobro leti da u zraku održi ne samo svoje tijelo već i dodatnu težinu. To je stvarno kul", rekao je Byrnes.

"Cijelo tijelo zmije zapravo je jedno dugo krilo. To se krilo stalno preoblikuje u skladu sa strujama zraka tokom leta", zaključio je Socha.