Dragan Dimitrijević - Čovjek koji pravi kolica za povrijeđene pse (FOTO)

Dragan Dimitrijević, mašinski inženjer i programer, jedan je od malobrojnih, možda i jedini u Srbiji, koji pravi kolica zapovrijeđene pse namijenjena onima sa plitkim džepom, ali velikim srcem. Kolica koriste mahom psi koji nemaju pedigre, ali imaju nekoga ko ih voli.

Dragana je na ovaj hobi-posao, kako ga on zove, natjerala muka. Njegova mezimica, kujica Mica, zbog posljedica ranije saobraćajke ostala je paralizovana. Dragan je izdvojio novac za operaciju, ali kasnije para nije bilo i za kolica, piše Telegraf.rs. 

"Povedem drugog psa u šetnju, a Mica, nekada 'najluđa' kera u kraju, vuče se po tepihu i tiho cvili gledajući me u oči. Programer po zanimanju, seo sam za računar i potražio na internetu šta bih mogao da joj napravim. Tako su nastala prva kolica. Poslije sat vremena od 'uručivanja' kolica Mici, ona je trčala Kalemegdanom, sa zadnjim nogama u torbici, ali ponovo je trčala", objašnjava Dragan sa osmijehom kao onog dana dok je gledao sreću psa koji opet trči.

Kolica su napravljena od plastičnih cijevi američke proizvodnje koje se spajaju za to predviđenim ljepilima, zbog jednostavnosti ručne proizvodnje i obrade.

Kopče i zatezači su poznatog japanskog proizvođača YKK, a trake su sintetičke ili pamučne. Šije ih Draganova supruga Ljubica, kao i torbe na kolicima, u kojima su zadnje, nepokretne noge psa.

Dragan kaže da je kolica počeo da pravi da bi i ljubimci onih koji malo zarađuju mogli ponovo da trče.

"Od tačke A do tačke B, možete hodati, voziti se biciklom, fićom ili mercedesom, kako ko može. Ja pravim fiću za pse. Moja kolica koštaju od 60 do 120 eura, jeftinija su i do pet puta od ostalih. Radim kolica za koji te novce ne mogu da izdvoje, a presvisli bi od tuge gledajući svog četvoronožnog prijatelja koji može samo da cvili i vuče se po kući", objašnjava Dragan.

On je za skoro tri godine napravio više od 30 kolica i to najčešće za pse koji nemaju 'papire' ni pedigre. Kolica svojim psećim životnim putevima vuku i pekinezeri, pudlice, jazavičari, maltezeri, vučijaci.

"Jubilarna, 30. kolica riješio sam da poklonim Laletu, psu koji je upucan sačmarom, a kojeg je potom udario auto i polomio mu kičmu. Naručena su mi u petak uveče, preko vikenda sam ih napravio, u ponedeljak ih poslao. Pola sata kasnije na Facebooku pročitam da je pas te noći uginuo. Takve priče prebrodim misleći na dva psa koja su u mojim kolicima ponovo prohodali", kaže Dragan.

On objašnjava da neki psi počnu da trče čim uđu u kolica, ali nekima treba do nedelju dana da se priviknu.

Jedan jokširski terijer na početku je išao isključivo unazad. Ima i onih koji sa kolicima pokušavaju opet da preskoče kanale i potoke.

"Naravno u toj jurnjavi i 'neprilagođenoj brzini uslovima puta' dogode se i udesi, ali bez većih posljedica po vozača, strada samo srce vlasnika", uz osmijeh priča Dragan.

Kolica iz Beograda putuju po cijeloj Srbiji. Vlasnici, prema Draganovom savjetu, pošalju mjere i on napravi kolica. Sada ih voze kuce iz Subotice, Novog Sada, Niša, Aleksinaca, Pirota, i iz hrvatskih gradova Zagreba, Rijeke, Dubrovnika.

Dragan Dimitrijević radi u 'Jugoslovenskoj kinoteci'. Ima dva ljubimca, Micu u kolicima i Medu, na pragu psećeg punoljetstva.