Da li ste vi ikad sanjali mobitel: Na internetu se povela velika rasprava o ovom pitanju

Na društvenim mrežama povela se rasprava oko toga - pojavljuju li se mobilni telefoni u snovima ili ne, i kome se pojavljuju, a kome ne. Istraživači vjeruju da ljudi svake noći sanjaju više snova, no tvrdi se da se do 95 posto sna zaboravi odmah nakon buđenja.

Dakle, dok mnogi ljudi možda zaboravljaju da je iPhone bio u njihovim snovima, mnogi korisnici platforme X (bivši Twitter) raspravljaju o tome jesu li ga ikada doista "vidjeli" u snovima.

Objava s računa pod nazivom @zephyr_on_call nedavno je postala viralna na društvenim mrežama, a riječ je upravo o tom pitanju - zašto se telefoni ne pojavljuju često u našim snovima? U viralnom tweetu se navodi: "2023. je godina, a niko nije smislio zadovoljavajuće objašnjenje zašto se mobiteli nikad ne pojavljuju u našim snovima, a koristimo ih i 12 sati dnevno?"

Prema Times of India, u jednom ranijem istraživanju sugeriralo se da oko 3,5 posto odraslih žena sanja o mobilnim telefonima. Stopa kod muškaraca je niža i iznosi 2,6 posto. No, uprkos ovoj statistici koja tvrdi da neki ljudi koriste svoj mobitel u snovima, na društvenim mrežama trenutno se raspravlja je li to zaista istina.

Jedan korisnik tvrdi da mu je ovaj san napravio i problem: "Sanjao sam da sam poslao poruku kako bih otkazao planove i onda se probudio i mislio da sam to stvarno uradio, tako da ih zapravo nisam otkazao na vrijeme."

Drugi je napisao: "Zar svi sanjate svoje mobitele? Jesam li jedini koji u snovima pokušava spasiti svog starog profesora matematike iz oceana bez mobitela?"

"Da li ljudi stvarno ne vide svoje telefone u snovima ili se jednostavno ne sjećaju? Sanjao sam mobitel, ali ne aktivno, obično je to stvar na kojoj čitam poruke ili gledam mapu, ali tu je", tvrdi neko.

Na drugom mjestu, jedan X korisnik je nagađao: "U redu, imam teoriju; mlađi ljudi zapravo imaju snove o telefonima. Moja mlađa sestra (16) sanja o telefonima. Ali zašto ne i stariji ljudi? Kad su odrasli bili mladi i najaktivniji u kreativnosti uma, u blizini nije bilo telefona da bi ih zamislili u snovima. Ali mlađa generacija imala je telefone kad su im umovi bili kreativno najaktivniji, tako da telefoni postaju dio onoga što zamišljaju u snovima. Ovo nije činjenica pa nemam načina da dokažem ovu teoriju, ali u mojoj glavi ima smisla."

Još neko je rekao: "Zanimljivo... Doslovno nikad nisam sanjao o bilo čemu elektroničkom: telefonima, televizorima, prijenosnim računalima itd. Nikad."