Šta arhitekta prvo mijenja na kući iz 80-ih: Nisu pločice ni dizajn, evo gdje stvarno počinje obnova

Obnove kuća iz osamdesetih obično su usmjerene na optimalnije prirodno hlađenje i pronalaženje načina za povećanje otvora.

Kuće izgrađene u 80-im godinama prošlog stoljeća danas su među najčešćim kandidatima za renoviranje. Većina ima dovoljno prostrane parcele, razmjerno funkcionalan tlocrt i kvalitetnu nosivu konstrukciju, no s druge strane često više ne odgovaraju današnjim očekivanjima u pogledu energetske učinkovitosti, prirodnog osvjetljenja, estetike i savremenog načina stanovanja.

Mnogi pri obnovi zato prvo pomisle na preuređenje kuhinje ili kupaonice, no arhitekti upozoravaju da je takav redoslijed često pogrešan. Prije nego što se krene s odabirom pločica ili boje kuhinjskih fronti, potrebno je provjeriti kako kuća funkcioniše kao cjelina, piše Delo.

Najprije provjeravaju krov, fasadu i vlagu

Prema mišljenju arhitekata, prvi je korak uvijek pregled ovojnice zgrade. Ako krov prokišnjava, prozori su dotrajali ili fasada nema odgovarajuću toplinsku zaštitu, nema previše smisla najprije uređivati unutrašnjost. Eventualni problemi s vlagom ili prodiranjem vode mogu brzo uništiti i potpuno nov namještaj. Zato se pri kvalitetnoj obnovi najprije provjeravaju:

stanje krova, fasade i toplinske izolacije,

stanje prozora i brtvljenje,

odvodnja oko kuće,

eventualni znakovi vlage ili kondenzacije.

Zatim na red dolaze instalacije

 U brojnim kućama iz 80-ih električne, vodovodne i ventilacijske instalacije još su uvijek izvorne ili su kroz desetljeća višestruko djelomično prepravljane. Zato prije početka završnih radova arhitekti uvijek provjeravaju električne instalacije, vodovodne i odvodne cijevi, sistem grijanja, ventilaciju te skrivena oštećenja uzrokovana vlagom. Upravo su ti radovi najmanje vidljivi, ali često presuđuju o tome hoće li kuća nakon obnove doista biti ugodna za život.

Zidovi se ruše znatno rjeđe nego što mislimo

Iako se obnove često poistovjećuju s otvorenim tlocrtima, arhitekti naglašavaju da rušenje zidova nije uvijek najbolje rješenje. Mnoge kuće iz 80-ih već su u startu bile projektirane prilično otvoreno, pa potpuno otvoren dnevni prostor često ne donosi bitno poboljšanje. Osim toga, zidovi mogu skrivati nosive elemente, ventilacijske kanale, električne vodove ili druge instalacije, zbog čega njihovo uklanjanje može biti znatno zahtjevnije i skuplje nego što se čini na prvi pogled.

Umjesto toga, arhitekti češće poboljšavaju povezanost među prostorijama, proširuju prolaze ili uklanjaju samo pojedine pregrade koje doista smetaju funkcionalnosti prostora.

Svjetlost je gotovo uvijek jedan od prvih prioriteta

Pogledaju li se savremene obnove kuća iz 80-ih, brzo se uočava zajednička karakteristika – znatno više prirodnog svjetla. Umjesto malih prozora, arhitekti često predlažu veće staklene stijene prema vrtu, šire prolaze ili krovne prozore gdje god je to izvedivo. Cilj nije samo ljepši izgled, već ugodniji boravak i manja potreba za umjetnom rasvjetom. Pritom upozoravaju da veće staklene površine ne smiju narušiti energetsku učinkovitost niti uzrokovati ljetno pregrijavanje – zasjenjivanje, pravilna orijentacija i kvalitetna stakla danas su jednako važni kao i sama veličina prozora.

Danas se obnavlja drugačije nego prije deset godina

Dok su obnove nekada bile usmjerene ponajprije na smanjenje potrošnje energije zimi, danas arhitekti sve više pozornosti posvećuju zaštiti od ljetnog pregrijavanja. Sve češće preporučuju vanjska sjenila, sadnju stabala, unapređenje prirodne ventilacije i bolju toplinsku zaštitu ovojnice zgrade, jer cilj više nije samo zadržati toplinu zimi, već i spriječiti pretjerano zagrijavanje kuće tokom ljeta.