Zašto je nebo plave boje? Zašto su oblaci bijeli?

Smucalo iz Letećih medvjedića bi rekao; „Zato kaj ni zeleno!“

Ali, slutite, to nije pravi odgovor.

Zašto je nebo plavo? Zašto pocrveni u sumrak, a onda crvena boja nestane u noć, pokazujući nam zvijezde?

Odgovori na sva ta pitanja sadržani su u načinu na koji se Sunčevo svjetlo miješa sa zrakom.

Iako Sunčeva svjetlost izgleda bijelo, ona je sastavljena od spektara različitih boja, što se možemo uvjeriti kada vidimo dugu. Svjetlost od nas putuje u obliku svjetlosnih valova, s tim da različite boje imaju svoju jedinstvenu valnu dužinu.

Kada Sunčeva svjetlost dopre do Zemljine atmosfere ona je raspršena zbog sićušnih molekula plina (najčešće dušika i kisika) u zraku.

Boje dužih valnih duljina (crvena i narančasta) prolaze atmosferu i nastavljaju svoje putovanje, dok se zrake kraće valne duljine, ljubičasta i plava, rasprše najjače. Ljubičasta boja čak i više nego plava. Ako je tako, možemo se zapitati i zašto onda nebo nije ljubičasto? Zato što je u spektru boja vidljive svjetlosti ljubičasta manje zastupljena, a i zbog toga što su naše oči mnogo osjetljivije na plavu boju.

Kada je boja oblaka u pitanju, ona također ovisi o valnoj dužini svjetlosti. No, za razliku od molekula plinova u atmosferi, svjetlost u oblacima raspršuju kapljice vode koje su približno iste veličine kao i valne dužine svjetlosti. Umjesto da se različite boje svjetlosti rasprše na različite dijelove, svjetlost će se raspršiti jednako, pa će boja oblaka izgledati jednako kao i Sunčeva svjetlost – bijela.

U zoru ili u vrijeme zalaska Sunca, Sunčevo svjetlo prevaljuje duži put kroz atmosferu.Svjetlo tako nailazi na više prašine i vodene pare. Kraće, plavkaste valne dužine svjetla gotovo se potpuno rasprše, pa vidimo samo duže valne dužine crvene, narančaste i žute boje.

One su najmanje osjetljive na sićušne prepreke što im se nađu na putu pa dospijevaju do naših očiju otkrivajući se kao boje sumraka.